Dvije vrste glazbe

Jutro kao stvoreno za trčanje, moju omiljenu zabavu. Pognute glave protutnjao sam cestom uzbrdo do streljane i zašao u šumu. Tu sam počeo uživati. Mišići su bili već zagrijani, a još ne umorni i lagano sam trčao putem kojeg su kiše izlokale. Zrak je predivan i udišem duboko i sa uživanjem, a cvrkut ptica koje pozdravljaju sunce odzvanja veselo između borova. Uživam slušati ptičji koncert i da bih ga bolje čuo, skraćujem korak, trčim laganije, sprečavajući tako vlastito šumno disanje. Uživam u trčanju i u pjevu ptica i suncu koje se probija kroz visoke borove krošnje. Natopljena kišom, koja je neumorno padala proteklih dana, šuma se počinje isparavati.
Vidim, prema meni trči neko nepoznati rekreativac. Sve ih poznajem, koji dolaze ovdje trčati, ali ovog prvi put vidim. Iako sigurno nema još trideset, gotovo je sasvim ćelav. Ni on ne trči brzo, iako je njemu silazna putanja, staza se blago spušta nizbrdo. Vrebam mu pogled, jer po nepisanom pravilu, pozdravljamo se međusobno. Ali pogled je ćelavka uprt ravno prema naprijed, ne skreće ga, ne daje znaka da me primjećuje, ne pozdravlja, već prolazi pored mene kao da sam ja još samo jedno stablo u šumi.
I dok prolazi pored mog lijevog ramena, vidim žicu preko njegovog ramena, crnu plastiku minijaturne slušalice u njegovom uhu. Udaljava se iza mene, čujem mu korak i pitam se, zbog čega trči u šumi, kad ne voli šumske zvukove? Osjećam se čudno i odjednom shvatim, kako osjećam da taj neljubazni trkač slušajući glazbu koja mu dopire do uha iz minijaturnog uređaja, vrijeđa ovu prirodu oko nas koju toliko volim i u kojoj toliko uživam.
Iduća vrlo skliska uzbrdica, primorala me da zaboravim na njega, kišne su kapi blistale na bujnom zelenilu, a ptice pjevale i pjevale, pozdravljajući moj tihi prolazak u podnožju stabala. Kažu, o ukusima se ne raspravlja. I u pravu su. A opet, ne mogu da se ne pitam ...

Copyright © 2012. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.