Kad ljubav ode

Sa krpom u ruci kojom je obrisala prašinu u svojoj spavaćoj sobi, Ani pažljivo zatvori vrata i prošavši uskim hodnikom u kojem je vladao vječni polumrak, stupi u dnevnu sobu. Nadala se samoći, kako bi mogla u miru obrisati prašinu i u ovoj prostoriji, ali stupivši u dnevnu sobu, istog trene osjeti miris popušenih cigareta i shvati kako je Mirko i ovu noć zaspao na kauču gledajući do duboko u noć televizijski program.
Ani gadljivo skupi usnice, a onaj mir koji ju je obavijao dok je obavljala jednostavni čin brisanja prašine, odjednom se raspline. Nestane istog časa poput njenih mladenačkih snova.
Mirko je spavao na leđima, bio je obučen u traperice koje je raskopčao da se što udobnije osjeća i staru sivu maju i jedna mu je ruka mlitavo milovala pod. Deka, koju je noću navukao do same brade, spuznula je otkrivši mu stomak, nekad ravan i čvrst, sjećala se Ani vrlo dobro, a sad malo napuhan, nekako mlitav. Bezbroj piva učinili su svoje.
I Ani se ugojila, nije više ona mlada djevojka vitke linije od prije trideset i više godina. Svjesna je toga, ali ...
Ani pogleda prezrivo u usnulog Mirka i pomisli kako iz nje barem ne bazdi nikotin i alkohol. Jer Mirko kao da se kretao okružen balonom koji je odisao pivom i cigaretama, a Ani je to sve više prezirala. Nekad, davno, jako davno, činilo joj se sada, miris pića i cigareta na Mirkovim usnama činio joj se muževnim, muškaračkim, govorio joj je o snazi tog visokog mladića širokih ramena, koji joj u uho šaputao slatke besmislice, a u koje ona zaljubljeno vjerovala. Sad joj miris pića i cigareta priča nešto sasvim suprotno: govori mu o Mirkovoj slabosti, nepouzdanosti.
Zašto je to tako? Zašto koračaju svaki svojim putem, a ne zajedničkim? I kad su im se putovi razdvojili? Ani se sjeti one noći kad im je kći otišla od kuće posvađavši se s ocem i bila je uvjerena kako je upravo ta noć bila prekretnica u njihovom bračnom životu.

- Zar nećeš ništa učiniti? - upitala je, dok je osluškivala bjesomučno kćerkino kretanje kroz stan: trpala je bez smislenog reda stvari u veliku putnu torbu, zaklinjući se kako više nikad neće stupiti u roditeljski dom.
- Što da učinim? - upitao je Mirko i nalio još jednu čašu piva. - Sa njom se ne može razgovarati.
- Da nije možda obratno?
- Što hoćeš reći?
- Da se s tobom ne može razgovarati - odbrusila mu je Ani.
- Ne govori besmislice.
- Nisu besmislice. Istina je. Ništa te ne zanima. Nemaš pojma o njenim problemima. Ili o mojim. Samo neprekidno zuriš u prokletu televiziju i piješ nešto. To je sve što činiš u ovoj kući.
- Daj, ne zvocaj! - umorno je rekao Mirko. - Radio sam do prije dva sata i umoran sam. Zar ne smijem popiti pivo u miru? A da mi ga vas dvije ne zagorčite?

Bilo je još toga, već mnogo puta viđenog i po tko zna koji put doživljenog i Ani je beskrajno žalila za onim danima kad je vjerovala Mirku, kad je uz njega očekivala sjajnu budućnost prepunu povjerenja, ljubavi, uspjeha. A koja se pretvorila u žabokrečinu koju je Mirko silno volio i koju nitko nije smio uznemiriti. Ljutilo ju je to što bi istog trena kad bi s posla stigao kući, grabio daljinski i čašu i buljio u vražji ekran odsutno jedući i uopće ne učestvujući u razgovoru kojeg bi Ani uvijek iznova nastojala oživjeti.
- Zašto se trudiš, mama? - pitala ju je jednom prilikom mlađa kći: starija je već prije dvije godine upoznala mladića i ne oklijevajući ni časa napustila obitelj. - Zar ne vidiš da ga ništa ne zanima?
- Zaveži - rekao je Mirko kćerki: balavica jedna! - Ne melji gluposti.
- Vidiš? - upitala je kćerka majku, a Ani je osjetila kako joj naviru suze. Koje je progutala, naravno, kao i mnogo puta do tada.

Više od trideset godina braka. Polako, strpljivo, godinama se zid nerazumijevanja podizao između njih. Ali ono što je posebno uplašilo Ani, bila je iznenadna misao koja je bljesnula u njenoj nutrini zaparavši joj um.
"Zašto mu ne zabijem nož među rebra, dok ovako pijan spava?", upitala se prvi put prije dva mjeseca i ta joj se smisao neprestano iznova vraćala i kao da je postajala sve privlačnija. Bilo bi baš svejedno. Spavaju svaki u svojoj sobi već godinama, već godinama ih kćerke ne posjećuju, već godinama traje ovo mučenje i bilo bi pravo olakšanje sve to jednim snažnim i odlučnim udarcem prekinuti. Pa što, ako bi to značilo da mora u zatvor? Zar nije i sad u zatvoru? Sve je ove godine u zatvoru. A sanjala je o ...

Mirko zagunđa u snu i promeškolji se, deka sasvim spuzne sa njega i Ani sa prezirom i mržnjom shvati kako gleda u njegovo međunožje i očitu erekciju.
"Mora da mu se silno mokri nakon čitave noći pijančevanja", pomisli ona puna prezira i odjednom shvati kako je vreba podsmješljiv Mirkov pogled.
- Sviđa ti se ovo što vidiš? - upita je pružajući ruku prema cigaretama. - Hoćeš malo?
Zgađena, osjećajući silan bijes, Ani se naglo okrene i napusti dnevnu sobu, osjećajući, znajući, kako je od toga da učini ono o čemu mašta posljednje vrijeme dijeli još samo krhka trunčica samodiscipline.

Copyright © 2010. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.