četvrtak, 13. svibnja 2010.

Noćna zloba



Nije bio njen običaj buditi se usred mrkle noći i gospođa Vinka, šezdeset i četiri su joj godine, iznenađeno se zagleda u gotovo neprozirnu tamu. Nekoliko je trenutaka napeto osluškivala nastojeći ustanoviti što li ju to probudilo u ovaj neljudski sat: točno su dva sata i sedamnaest minuta. Vidjela je to na zeleno žmirkajućem digitalnom satu na ormariću.
Ništa nije čula. Ma kako napinjala sluh, a napinjala ga je jako, pa joj se debelo lice sasvim zateglo, ništa neobičnog nije mogla čuti. Osim tihog, jedva čujnog hrkanja Jerka, supruga, koji je mirno ležao pored nje na leđima, prekriživši ruke na grudima koje su se dizale i spuštale usporenim ritmom sna.
I u trenutku, kad je gospođa Vinka odlučila promeškoljiti se, pronaći udoban položaj svome debelom tijelu i vratiti se spavanju, tanki mlaz svijetlosti probije se kroz zastore i zaigra na stropu. Sve to bez zvuka. Tračak je svijetlosti vrlo kratko potrajao i nestao iznenada kao što se i pojavio.
Sad već sasvim razbuđena, gospođa Vinka odluči ustati i pogledati što li se to događa. Svoje je glomazno tijelo pomicala što je opreznije mogla, trudeći se ne probuditi Jerka, ali je njen suprug mirno i nepomućeno spavao i dalje, unatoč tome što je krevet glasno zaškripao. Kao da je odahnuo zbog ustajanja gospođe Vinke.
Noć je bila topla, kišovita, bez vjetra i bez mjesečine i gospođa Vinka u bijeloj i dugoj do poda spavaćici koja je sakrivala njeno nezgrapno tijelo, oprezno bosim nogama priđe poluotvorenom prozoru u zagleda se u kišovitu noć.
Ništa. Samo kiša mirno i ujednačeno pada. Nema nikakve neuobičajene svjetlosti. Mora da joj se učinilo.
Ali nije! Evo je opet! Svijetlost u noći. Uzbuđena, gospođa se Vinka nagne nad prozor, kao da će zbog tog pokreta bolje i više vidjeti. Ali vidjela je samo tračak uske svijetlosti, tamo, preko puta ulice, u zamračenoj vili gospodina i gospođe Derak. Uska je svijetlost plesala unaokolo probijajući tamu i gospođa se Vinka pitala koji li se to vrag događa u susjednoj vili?
Zatim joj nadahnuto sine ideja i gospođa Vinka razrogači oči i zgrabi naočale i brzo ih natakne na prćasti nos.
- Lopovi! - tiho prošaputa sama sebi u debeli podvaljak. - Pa to su lopovi!
Pomislivši na tu mogućnost, koja je bila više nego vjerojatna, jer gospođa je Vinka znala da su Derakovi još jučer poslijepodne otputovali, odmah pomisli i na poziv policiji. Oni će za čas doći i zgrabiti ... ali čekaj! Zašto zvati policiju?
I gospođi Vinki preleti zloban osmjeh preko debelog lica. Uvijek je tako bilo, kad bi se prisjećala događaja od prije desetak dana ...

... kad se gospođa Vinka vraćala iz samoposluge "natovarena kao magarica", kako je sama govorila. Znoj se slijevao niz njeno debelo lice, a nije ga mogla obrisati: prepune torbe namirnica istezale su joj ruke i jedva je čekala stići kući. Tih nekoliko stotina metara koje je morala prijeći od samoposluge do kuće, činile su joj se ubitačno dugim. Čitavu je noć padala kiša, a onda je ujutro udarilo sunce i sve se isparavalo i gospođi se Vinki činilo da će izdahnuti.
A onda, dok je balansirala na samom rubu pločnika, čekajući na zeleno svijetlo, pored nje se u svom "BMW"-u proveze gospođa Derak.
Nije smanjila brzinu, naprotiv, pojačala ju je, iako joj se pogled susreo sa pogledom gospođe Vinke koja se prijazno nasmiješila. Gospođa Derak se nije prijazno nasmiješila, već je uz kruti izraz lica projurila pored, a kotači njenog srebrnastog automobila, prešli su preko velike preostale lokve kišnice, koja nije dospjela ishlapjeti pod jakim suncem. Automobil je malo poskočio i već se udaljio, a pravi slap kišnice zahvatio gospođu Vinku koja je ukočeno stajala sasvim mokra, a lice joj se grčilo pod navalom emocija. Htjela je vikati, proklinjati ...

... ali ništa nije učinila, a neće ništa učiniti ni sada. Čvrsto je to odlučila. Gospođa Vinka se odrješito okrene od prozora i vrati ka krevetu, oprezno legne pored usnulog supruga.
Neka lopovi obave svoj prljavi posao. Baš kao što je i gospođa Derak obavila svoj prljavi posao!

Copyright © 2010. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

Nema komentara: