utorak, 8. lipnja 2010.

Obrisani snovi



Profesor Rem, visok muškarac kratke i sijede kose, iako je tek zakoračio u četrdesetu godinu života, šef laboratorije na stanici "Morfej", nervozno prebaci lijevu nogu preko desne. Čekajući da ga primi zapovjednik stanice Max Miler, u mislima se pripremao za neugodan susret.
Ovo će mu biti četvrti put kako se susreće s Max Milerom, zapovjednikom, crnokosim muškarcem koji djeluje vrlo mladalački, iako je već zakoračio u šestu deceniju života. Protekla tri susreta su bila isto tako neprijatna, baš kao što će biti i ovaj susret. Profesor je Rem to duboko osjećao u sebi.
Vrata se nečujno klizeći otvore i zeleno svijetlo nježno zatreperi. Profesor Rem gipko i uz uzdah ustane i zakorači u zapovjednikovu prostranu prostoriju.
- Uđite profesore! -pozove ga zapovjednik Miler. - Što se nećkate? Još se niste navikli na ovaj prizor?
Profesor Rem pomisli skrivajući pogled, kako se samo bolesnik može priviknuti na ovakvo okruženje. Jer velika prostorija kao da je bila bez zidova, bili su prozirni i pogled je lutao crnim i beskonačnim prostranstvom u čijoj su daljini žmirkale zvijezde. Ružan i neugodan osjećaj praznine, zahvati um profesora Rema.
- Ako bi bili ljubazni ... - procijedi kroz zube.
Zapovjednik Miler se kratko nasmije, odjeknulo je poput posprdnog rzanja. Pritisne neku tipku sjedeći za stolom i velike praznine nestane, zidovi se pojave, plavičasti, svijetleći, umirujući.
- Je li bolje?
- Bolje je, hvala.
- Želite li nešto popiti? - upita zapovjednik ljubazno, a profesor se Rem zapanji: ni u najluđim maštanjima ne bi na ovoliku ljubaznost pomislio.
- Ne hvala - kruto reče.
- Dobili smo sa Vege novo voće, novi sok - reče Miler i podigne plavičastu epruvetu-čašu. - Sigurni ste da ne želite probati?
- Ne hvala - ponovi profesor.
- U redu, onda - reče zapovjednik. - Sa ljubaznošću smo završili. Da prijeđemo na stvar?
Profesor sa olakšanjem klimne: ovakvog zapovjednika poznaje.
- U čemu je stvar? - upita Miler.
Profesor Rem nečujno duboko uzdahne, uspravi se u stolici i zagleda ravno u oči zapovjednika. Tresnuti će ime, pa neka sve ide do vraga!
- Zapovjedniku "Falkona", Reju Alanu vratili se snovi.
- Što?! - uzvikne zapovjednik Max Miler i pogledom probode profesora. - Kako je to moguće?
- Ne znam - iskreno odgovori profesor Rem. - Ovo se još nikad nije dogodilo.
- Sumnjao sam da ne donosite dobre vijesti - zlovoljno promrmlja zapovjednik. - I kud baš Reju to da se dogodi. Najbolji mi je ratnik. Pa on je gotovo sam potukao onu flotu Larkionaca koji su ... ali to znate, zar ne?
- Svi to znamo - potvrdi profesor: nebrojeno je puta čuo priču o junaštvu Reja Alana, zapovjednika krstarice "Falkon".
- Kad su mu se vratili snovi?
- Još na posljednjem zadatku - reče profesor. - Ali nije htio zbog toga prekidati misiju.
- Naravno - zadovoljno reče zapovjednik Miler. – Savršeni ratnik: bitka je uvijek na prvom mjestu. Sve mi ispričajte. Svaku pojedinost. Baš svaku! I najsitniji detalj može pomoći.
- Pa, razgovarali smo dugo, dok nisam uspio iščeprkati njegove snove - reče profesor Rem. - Prilično je rezerviran čovjek.
- Samo je vojnik - reče Miler i dohvati plavičastu epruvetu-čašu i podigne je u zrak. - Jeste li sigurni da ne želite probati?
- Siguran sam - ponovo odbije profesor Rem nestrpljivo. - Dakle, na trećoj seansi ...

... koja se održavala u uredu profesora Rema, zapovjedniku krstarice Reju Alanu sve se mentalne kočnice opustile.
Rem je zadovoljno gledao, kako pod utjecajem najnovijeg dostignuća, sitne ljubičaste pilule, proizvoda astro-farmaceutske industrije koja je radila na samoj orbitalnoj stanici, Rej počinje pričati o onom što nikad nitko nije čuo. Ne sustežući se, sasvim je opušteno govorio o ženi imenom Leda za koju profesor Rem nikad nije ni čuo. Detalji koji su izlazili na vidjelo iz monotonog govora Reja Alana postajali su sve lascivniji i profesor se, osjećajući neugodnost, vrpoljio.
Naravno, Rej Alan neće znati što je govorio, kad sitna ljubičasta pilula nazvana "Stim99" prestane djelovati. Rej će se probuditi iz umjetno izazvanog sna i nastaviti svoj život, potpuno nesvjestan kako je sasvim otvorio svoju najdublju intimu nepoznatom čovjeku.
Otkrivanje intime Reja Alana neće se na tome zaustaviti. Profesor Rem mora sa snimljenim materijalom posjetiti zapovjednika stanice Maxa Milera i mora mu snimak predati. Takav je zakon. Nema liječničke tajne. Nema je već odavno, odavno. Već dugo postoji samo u mitovima. Kao i štošta drugog. Kao i najveći mit o nekadašnjem životu na plavičastoj prekrasnoj planeti, umjesto života na orbitalnim stanicama.
- Jeste li nešto doznali? - upitao je Rej Alan, dok se opraštao od profesora Rema. - Od kud ti snovi? Pa ja nisam ...

- " ... nikad imao ženu imenom Ledu", rekao mi je zapovjednik "Falkona" i trebali ste tada biti uz mene i vidjeti mu pogled. Taj će me pogled proganjati dugo vremena.
- Zaboraviti će te taj pogled, kao što ste zaboravili i druge - neprijazno reče zapovjednik stanice Max Miler. - Kao i sve ono što vam je Rej Alan odao pod utjecajem "Stima99". Kako smo mu stimulirali mozak da istrese sve iz sebe, tako ćemo sad pozatvarati sve crvotočine koje su se pojavile.
Profesor Rem klimne. To je i očekivao. Nikad se neće odreći Reja Alana i njegovih ratničkih sposobnosti. Upotrebljavati će ga do iznemoglosti, dok jednom ratnik ne pogriješi i ...
- Tko je Leda? - iznenada upita profesor.
Zapovjednik Max Miler se zamišljeno zagleda u njega. I kad je profesor već pomislio kako odgovor nikad neće stići, Max Miler reče:
- Mislim da imate pravo znati. Leda je Rej Alanova supruga. Poginula je prije sedam godina. Što smo, naravno, izbrisali iz sjećanja Reja Alana. Da ne utječe na njegove zapovjedničke sposobnosti. I sad se vratilo. Čudno. Ovo je prvi slučaj povratka izbrisanog sjećanja.
- Ni ja nisam čuo ni za jedan drugi - prizna profesor Rem. - I što ćemo sad? Pojačati dozu?
- Ne! - odsiječe zapovjednik Max Miler ustajući: posjeta je završena. - Imamo najnoviju stvar, "Deletion-X". To će te mu ubrizgati u krvotok. Kad idući put dođe na seansu.
- Ali … - pokuša profesor nešto reći.
- Ubrizgati će te mu "Deletion-X" dok još spava i ispovijeda se na vašem stolu – neumoljivo nastavi zapovjednik orbitalne stanice Max Miler pokretom ruke ušutkavajući profesora. - Zaborav je garantirano savršeno djelotvoran. Kompletan. Više ga ništa neće mučiti. Moći će se posvetiti onome što mu najbolje polazi za rukom: ratovanju!

Copyright © 2010. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

Nema komentara: