Igre i igre

Prije nego li što ću napustiti spavaću sobu još se jednom osvrćem i bacam pogled na Tamaru. Leži gola na izgužvanim plahtama, a na licu joj zamrznut osmijeh slatke strasti i bola. Netom smo vodili ljubav, dugo i divlje i iscrpljujuće. Previše iscrpljujuće.
Zatvaram vrata spavaće sobe i prelazim u dnevnu. I dalje sam sasvim gol, ali ne marim. Nitko me ne može vidjeti. Prilazim ormaru s pićima i gledam u boce koje se presijavaju na zalazećem suncu što prodire raskošnim bojama u prostoriju. Biram rum; rum je žestoko piće, a baš mi je to potrebno. Jedno dobro, žestoko piće i nekoliko minuta mira i tišine. Da se smirim. Da razmislim. O svemu ...

Počelo je prije sedam mjeseci ...
Imao sam dojam da sudjelujem u nekoj lošoj amaterskoj drami. Tamara je stajala nasuprot mene, sasvim nagnuta, tijelom naglašavajući ljutnju koju je osjećala i koja ju je pokretala, dlanove naslonila na kuhinjski stol koji se nalazio između nas poput štita i bijesno mi se unijela u lice.
- Tako si prokleto siguran u sebe, da mi se gadi! - prosiktala je, a iz zelenih joj očiju bljesnule su munje. - Skočiš na mene i u nekoliko grčevitih pokreta privedeš stvar kraju. Zatim mirno zahrčeš i fućka ti se za čitav svijet.
- Mislio sam da si zadovoljna - branio sam se: to sam doista i mislio sve do prije nekoliko trenutaka, kad je ogorčenje pokuljalo iz nje. - Nikad se do sad nisi žalila.
- Zadovoljna? - Podigla je obrve i gledala me ljutito. - Kako mogu biti zadovoljna? Tako si prokleto sebičan, da ...
- Molim te, molim te, smiri se - obazrivo sam je nastojao ušutkati. - Razgovarajmo. Reci mi što želiš.
- Što želim? - ponovila je. - Ne znam što želim, ali znam da ovo ne mogu više podnijeti.
- Što ne možeš više podnijeti? - pitao sa smušeno: osma je godina našeg braka tekla mirno i bez uzbuđenja i bio sam uvjeren kako je Tamara mirna i zadovoljna, kao što sam i ja miran i zadovoljan i bio sam iznenađen da iznenađeniji nisam mogao biti. - Reci mi. Sve ću učini da budeš sretna. Pa ti to znaš!
- Sve? - upitala je Tamara.
- Sve! - ponovio sam čvrsto. - Volim te i ti to znaš. Stalo mi je da budeš sretna i zadovoljna.
- Pa ... - zamucala je, a ja sam se pitao što li sad mogu očekivati, jer Tamara nikad nije mucala, uvijek je bila blagoglagoljiva i uvijek je točno znala što želi - mislim da bi trebali unijeti malo živosti u naš seksualni život. To mislim.
- Živosti? - ponovio sam tupo: u utrobi, duboko dolje, gadno me zapeklo. Zar više za nju nisam pravi muškarac, a tek su mi trideset i pet?
- Raznolikosti - rekla je Tamara sjedajući nasuprot mene: sunce joj je udaralo u leđa i činilo se kako ima aureolu oko divlje plave kose. - Oprosti, ali već dvije godine u krevetu zajedno s nama spava i monotonija.
- Shvaćam - promrmljao sam. - Želiš malo više mašte. Začiniti stvar ponekom igrom.
- Tako je! - brzo je rekla. - Želim se igrati.
Klimnuo sam, ali nisam shvaćao: bio sam zadovoljan našim seksualnim životom i nisam želio ništa mijenjati. Ali zbog Tamare ... Ako ona želi, ako joj je to potrebno ... I najviše, ako je to potrebno da bih je zadržao ...

Počeli smo s porno filmovima koje sam uzimao iz obližnje videoteke. Veoma mlada djevojka koja je zabilježila moju posudbu, ni okom nije trepnula. A ja sam mislio kao svi u videoteci gledaju što uzimam. Kasnije je, naravno, sve to postalo rutina. Nevolja je bila u tome, što je i kod nas, kod Tamare i mene, gledanje pornića postalo rutina.
- Uvijek jedno te isto - promrmljala je jedne zimske večeri razočarano Tamara, dok smo gledali još jedan u nizu od filmova u kojem su pred našim očima defilirali goli prizori seksa.
U meni se nešto pokrenulo. Ne znam objasniti što se dogodilo, taj osjećaj koji me doslovno vinuo u visine.
Ustao sam s kauča na kojem smo sjedili u polumraku sobe, primio Tamaru za ruku i poveo je hodnikom. Poslušno me je slijedila, a da nije ni pitala gdje je vodim. Primijetio sam kako oblizuje gornju usnu, što je uvijek činila kad bi bila seksualno uzbuđena.
Otvorio sam vrata stana i izveo je u hodnik. Stanujemo na drugom katu u zgradi koja ima pet katova. Kao da je osjetila što ću učiniti, Tamara je zabacila plavokosu glavu i naslonila se na zid. Kleknuo sam ispred nje i strgnuo joj minijaturne gaćice kidajući ih i zvuk paranja meke i prozirne tkanine me silno uzbudio. Ustajući iz klečećeg položaja, potražio sam zeleni Tamarin pogled. Oči su joj bljeskale nekom nepoznatom divljinom.
Zabio sam se u nju snažno, bez imalo nježnosti. Nije joj to smetalo. Dahtala je i uvijala se dok joj se lice grčilo grleći me desnom nogom, dok joj je lijeva ostala na podu. Svakog je trena netko od stanara mogao zakoračiti u hodnik, upaliti svijetlo i uplesti se u naš svijet strasti. Ali nije.
Bilo je gotovo za čas. Oboje smo istovremeno klonuli, dok je naše šumno disanje odjekivalo praznim i tamnim stubištem.
- Ah! - rekla je Tamara. - Ovo je bilo nešto!
To "nešto" se vrlo brzo otelo kontroli, pa smo uzbuđenja pojačavali na svaki mogući način dok jednog dana Tamara nije ušetala u dnevnu sobu sasvim gola i predivna u svojoj golotinji, a oko vrata joj bila vezana jedna od mojih kravata. Crvena.
Istog sam časa shvatio što hoće, što želi. Nakon kraćeg oklijevanja, nedoumice, koju je vrlo brzo zamijenila požuda i želja za neistraženim, ustao sam i gurnuo Tamaru na fotelju.
Klečao sami ispred raširenih Tamarinih nogu i zabijao se u njezinu vlažnost koja me zvala, istovremeno polako stežući kravatu oko njenog dugog, labuđeg vrata. Pažljivo, usprkos ludoj strasti koja me obuzela, promatrao sam njezine oči u kojima sam čitao zadovoljstvo, odobravanje, još zadovoljstva. I bio sam sretan, sretan kako odavno nisam bio. Stopili smo se pogledima, tijelima, uživanjem...

Ispijajući drugu čašu ruma, skovao sam plan kako se riješiti Tamare, onog što je ostalo od nje jer nije to više moja Tamara. Jer ovaj sam put malo duže i malo jače stezao kravatu. U ludom uzbuđenju koje me obuzelo i koje me nije napuštalo, dok sam iz Tamarina pogleda čitao zadovoljstvo, zaboravio sam se na nekoliko trenutaka. I kad sam ugledao prvi tračak bola na njenom lijepom licu, nisam prestao stezati svilenu crvenu kravatu oko njenog labuđeg vrata, kao što sam prije uvijek činio. Zahvaćen vrtlogom vlastitog uzbuđenja koje je poput vodoskoka prskalo iz mene, stezao sam sve jače i jače i jače ...

Copyright © 2010. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.