Da nije nemoćno pomaknulo goluždravo krilo, ne bih ništa primijetio. Sunce mi je udaralo ravno u oči, paklena je vrućina pritiskala i hodao sam oborene glave, dok mi je vreli asfalt toplo puhao u lice. Krajičkom sam oka ulovio pokret i zastao.
Visoki se zid izdizao ispred mene, i sa njega je dopirala jara, odasvud je dopirala jara, a u podnožju zida ležao je ptić. Nemoćan i goluždrav, mora da je ispao iz gnijezda. Ali drveća nije bilo u blizini i ogledao sam uzalud za mogućim gnijezdom. Samo kamen, nemilosrdno tvrd i vruć uzvraćao mi je pogled pušući mi toplotu u lice. Dole, nemoćno ležeći, ptić se ponovo pomaknuo.
Bljesne mi u sjećanju njeno bedro. Sunce je poslijepodnevno, a bilo je vruće tog ljetnog dana, dopiralo kroz napola spuštene rolete i počelo je buditi. Zaspala je nakon što smo vodili ljubav, divlje grabeći jedno drugo. Bilo je to zanimljivo: ma kako da smo nježno počinjali s ljubavnom igrom, uvijek bi se na kraju to pretvorilo u nemilosrdan boj. Zabijao bih se u njenu slatku vlažnost sa uživanjem, uživajući čitati uživanje iz njenih očiju. Jer uvijek smo se gledali, ako je to ikako bilo moguće, pri ljubavnoj igri.
Tračak joj je sunca zaplesao na usnulom i opuštenom licu, dugačke i crne su joj trepavice zatreperile. Budila se. Uz uzdah se okrenula na trbuh i tako povukla plahtu visoko gore, otkrivajući golu i dugu nogu.
Gledao sam u ptića i sjećao se tog dana. Nisam mogao prestati misliti na njeno bedro, dugo i glatko koje se tako često obavijalo oko mog tijela. Bilo je trenutaka kad me je željela progutati, nositi u sebi, da bi me mogla imati na sebi, kad bi joj se prohtjelo. Bila je posesivna, moja ljubav, čitavog me željela neprekidno imati. Laskalo mi je to. Kome ne bi? Dosadilo mi je to. Kome ne bi?
Ptić se koprcao pod užarenim suncem na vrućem asfaltu, a ja sam vidio njenu nogu, čvrsto bedro, koje me poziva pogladiti ga, pritisnuti ga dlanovima i razdvojiti ga od drugog bedra i ponovo piti slast s vrućeg ljubavnog izvora. Bilo mi je žao ptića, budio je u meni neke čudne osjećaje. Želio sam mu pomoći, a znao sam da mu ne mogu pomoći. Ptiću goluždravome.
Njoj sam mogao pomoći. Bila je gladna, a ja sam joj bio voljan pružati nasladu, njenu najpotrebniju hranu, činiti je sitom. Iako sam mrzio takvu vrsti gladi, jer shvaćao sam, i uvjeravam vas da mi nije bilo drago shvatiti, kako nije bila gladna mene, već moje muškosti. Bilo je trenutaka kad sam to sasvim lucidno shvaćao i čvrsto odlučivao uskratiti joj uživanje. Naravno, to se redovito događalo kad bih bio sam, kad ona i njene jebozovna privlačnost ne bi bila na dohvat ruke. Samo pružiš ruku i naslada je tu ... pa kako joj odoljeti? Ja nisam mogao i mrzio sam samog sebe zbog toga, dobro se čuvajući da mi ona ne pročita misli. Nije ih ni naslutiti smjela. Puštao sam je da samouvjereno misli kako sam postao njen rob, njeno sredstvo uživanja. I kovao planove kako ponovo steći slobodu koju sam izgubio kad me je prvi put obgrlila dugačkim nogama, zabivši mi požudno dugačke nokte u leđa, označivši me, potvrđujući svoje vlasništvo.
Ptić se i opet pokrenuo, nemoćno i u nijemom kriku koji mi je parao dušu, otvorio prozirni kljun. Morao sam mu pomoći. Ogledao sam se oko sebe, ali pomoći ni od kuda nije bilo. Pa sam se sagnuo, nježno podigao ptića, osjećajući njegovo krhko, toplo i pulsirajuće tijelo. Na njemu su se već hranili mravi, samo njih nekoliko, ali za čas će se priključiti čitava armija, znao sam to. Nečija je smrt uvijek nekome hrana. Život …
Turobno sam se još jednom okrenuo oko sebe. Nikoga i dalje nije bilo. A onda, ne razmišljajući više ni o čemu, zabranjujući sebi misliti, zabranjujući sebi osjećati, podigao sam ruku i zamahnuo i svom snagom tresnuo goluždravcem o zid. Bio je mrtav i prije nego li je pao na pločnik.
Krenuo sam dalje, prema njoj koja me čekala. U krevetu. Ponekad moraš udariti da bi oslobodio sebe ili nekog drugog. Ponekad bol donosi oslobođenje od boli. Nisu sve boli loše boli. Sad sam znao ...
Pognuvši glavom pod blještavilom sunca, hodao sam prema njoj, znajući što mi je činiti. Budem li smogao snage, koju kao da uvijek izgubim kad ...
Copyright © 2011. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Nema komentara:
Objavi komentar