petak, 22. veljače 2008.

Pobjeda seksa



Osjećam Ilonin pogled kako mi buši leđa. Poput dva sjajna plava svrdla, njene predivne oči, sad bijesno sjaje hladnom ubojitom bojom. Gledam kroz zatvoreni prozor sa visine četvrtog kata dole, na sivu ulicu obasjanu suncem. Prizor me ni malo ne zanima, ali na taj način ne moram gledati u Ilonu.
- Bijedniče - prosikta ona iza mojih leđa. - Ponio si se poput pravog bijednika.
- Eh! - uzdahnem i okrenem se prema njoj. - Uvijek si voljela dramatizirati.
- Bijednik! - ponavlja ona i ustaje sa kauča na kojem je sjedila, pa obučena u traperice i crvenu maju, koja joj se pripija uz grudi i bosih nogu, crne kratke i kovrčave kose, otpočne šetnju po sobi, dok joj se lijepo lice grči u bijesu. - Ne razumijem zašto si to učinio?
- Ništa nisam učinio.
Ilona naglo zastane prekinuvši nervozno hodanje i zapilji se u mene. Ne skrećem pogled. Uzvraćam joj ga, gledajući je pravo u oči, mirno, ozbiljnog lica.
"Poriči", govorim u sebi, nastojeći da mi lice ostane bezizražajno, da nikako ne nasluti moje misli. "Moram sve poricati. Konačno, ti si ta koja je sve zakuhala! Nisam ja!"
- Gade! - reče ona. - Gade! Gade! Gade!
Kod posljednjeg "gade" glas joj se već pretvara u vrisak, a meni u grudima zatitra smijeh. Zbog nekog mi razloga ovo izgleda komična situacija. Jedva se susprežem da ne prasnem u glasan smijeh.
- Izlazi! - viče Ilona i rukom pokazuje na vrata. - I ne moraš se više vraćati. Izlazi!
- Biti će ti žao, kad se ohladiš - govorim joj hodajući prema vratima. - I sama znaš da nisam ništa lošeg učinio i da ćeš me uskoro pozvati nazad.
-Van! - viče Ilona, a lice joj zarumenjelo, zubi blješte.
Izlazim iz sobe, prolazim hodnikom, dok me pogled Iloninih roditelja, koji su se odjednom stvorili ispred mene znatiželjno pitaju, ali ne zaustavljam se, prolazim pored njih i izlazim iz stana. Van! Na slobodu! Što prije!
Istog trena vadim cigaretu i sa uživanjem je palim, požudno udišući dim. Zabrljao sam, priznajem samom sebi, dok se spuštam zavojitim stepenicama, polako, ne žureći. Nisam smio biti toliko neoprezan. A bio je dovoljan samo jedan kratki trenutak nepažnje ...


...u sivom i kišovitom poslijepodnevu. Sjedio sam ispred monitora, dok je Ilona spavala ušuškana u krevetu, a koji sam napustio prije pola sata. Bila je spavalica, Ilona, a ja sam opet volio ukrasti koji trenutak samo za sebe.
Lutao sam od mrežom svih mreža, nemarno, kad se odjednom ispred mene pokaže nešto novo. Ovo još nisam vidio. Pažljivo sam se nagnuo malo naprijed i uskoro shvatio da sam naletio na stranicu koja je objavljivala oglase svakojakog tipa. Radoznalo sam čitao i osmjehivao se, jer bilo je tu svega i svačega. A sve o seksu, jer o ljubavi nije moglo biti ni riječi. Jedan mi je oglas privukao pažnju.
"Četrdeset i petogodišnjakinja, atraktivne vanjštine, traži mladića do dvadeset i pet godina, isključivo radi seksa. Romantičari ne dolaze u obzir".
Kratko i jasno. Morao sam priznati, dok sam pažljivo nastojao nešto naslutiti između redaka. Imam dvadeset i četiri, znači, ulazim u obzir. Što bi bilo, kad...Smiješio sam se i gledao u oglas, osjećajući podražaj za mokrenjem. Da napišem oglas?
Tek što sam to pomislio, prsti su mi počeli letjeti po tipkovnici, u sekundi se logirajući i već pišući oglas, nudeći svoje potentne seksualne usluge. Bio sam radoznao, koliko ću ponuda dobiti i hoću li ih uopće dobiti.
Vrpoljio sam se na stolici, osjećajući snažan poriv za mokrenjem, a ne želeći prekinuti sa hvalospjevima o svojoj muškosti, zanio sam se malo, priznajem. Ali umalo da se nisam pomokrio onako sjedeći, pa sam brzo ustao, bacio pogled na Ilonu, na monitor, ponovo na Ilonu i zaključio kako čvrsto spava. Umiren, odjurio sam u kupaonicu i mora da se tad dogodilo.
Zamišljam, kako je Ilona ustala istog trena kad sam napustio sobu i znatiželjno se zagledala u moj nedovršeni oglas, a lice joj ...

Zastajem na ulici i palim slijedeću cigaretu. Prisjećam se slijedećih dana uz osmjeh.

Već sutradan je osvanuo odgovor na moj oglas i prijedlog za susret na koji sam pristao. Naravno, pogađate tko se bijesnog lica pojavio...

Mobitel u mom džepu zvrči i vibrira: puštam ga, neka malo čeka. I tek nakon desetog zvonjenja vadim ga, čitam Ilonino ime na zaslonu.
- Što je sad? - javljam se otresito: neka misli kako mi nije stalo.
- Vrati se - reče ona i odmah nesigurno pita: - Hoćeš li se vratiti?
- Da me zezaš i dalje? - pitam umjesto odgovora.
- Neću! -odgovori Ilona i opet brzo dodaje: - Još samo jedno pitanje.
- Ajde, pitaj - kažem velikodušno: dobio sam rat, mogu biti velikodušan prema protivniku.
- Reci... - muca ona - reci, bi li otišao sa njom?
- Sa kojom?
- Ne muči me! - cikne Ilona. - Znaš sa kojom. Da si kojim slučajem sa drugom dogovorio susret, a ne sa mnom, bi li otišao sa njom?
- Naravno da ne bi - čvrsto joj kažem.
- Sigurno? - pita ona nepovjerljivo, ali joj u glasu čitam želju da vjeruje.
- Pa što ti misliš o meni? - pitam grubo, dok u sebi valjam i prevrćem njeno pitanje.
Da li bi?


Copyright © 2008. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

1 komentar:

Anonimno kaže...

pročitala sam priču "Pobjeda seksa"...vrlo nedorečeno. baš onako kako treba bit - da navede ljude da sami nagađaju zaključak...

I...
Hvala na uključenju u raspravu! :)