Jedna večer ljubavnika

Budeći se Izidor osjeti dragi miris Selinine topline i shvati da su, iscrpljeni ljubavnom igrom, zagrljeni zaspali. Selina je zaspala ležeći gotovo sasvim na njemu i Izidor se čudio kako mu u snu nije smetala njena težina. Osmjehne se toj pomisli.
Onda se sjeti da je petak, da se večer približava, naslućuje to kroz spuštene rolete: sjeti se da su obećali doći na Irminu zabavu. Irma je Selinina prijateljica iz djetinjstva i priređuje zabavu povodom useljenja u novi stan, zajedno sa svojim budućim suprugom Arsenom. Ne ide mu se nigdje. Tako bi rado ostao ovdje, u krevetu, pored Seline, grleći je i uživajući u njenoj golotinji. Predivna je. I silno je voli! Možda bi joj to morao reći ovih dana. Onako žestoko, ne ono svakidašnje i otrcano "Volim te", koje dobacuju jedno drugom. Reći joj strastveno i iskreno kako je ludo voli i kako ne može više zamisliti svoj život bez nje.
Kad je prije četiri sata pozvonio na vrata stana u kojem je Selina stanovala zajedno sa još jednom prijateljicom, Patricijom, koju je vrlo rijetko viđao, Izidor se nadao upravo ovakvom početku večeri. Ispalo je još i bolje nego u njegovoj maštariji. Selina ga je ugurala u svoju sobu i doslovno se bacila na njega, a kad je sve bilo gotovo, zaspali su iscrpljeni, zadovoljeni, smireni, isključivši se od ostatka svijeta.
Izidor se blago pomakne i Selina, i dalje ležeći na njemu, tiho zaječi budeći se.
- Zaspali smo? - upita.
- Jesmo - odgovori Izidor i pogladi je po čvrstoj i kruškolikoj stražnjici. - Tko će prvi pod tuš? Ili se uopće nećemo istuširati?
- Prasac! - uzvikne ona, poljubi ga u vrh nosa, pa klekne i nadvije se nad njega. - Voliš mirisati po seksu?
- Volim mirisati po tebi - odgovori Izidor.
- Ovaj put nećeš! - reče Selina i ustane, visoka, lijepa, gola, kose boje meda, koju nemarno zabacuje iza ušiju. - Marš pod tuš, prase prljavo!
- Lijepa si ovako gola - reče on. - Vidi kako ti bradavice strše prema nebu. Kao da streme prema raju.
- Tako ih doživljavaš?
"Sad je trenutak", pomisli Izidor. "Sad joj trebam reći koliko mi je lijepo sa njom i koliko je volim. Zašto šutim?"
- Izraz ti je lica ko u mačka koji je ukrao ribu - reče mu ona. - Što si skrivio?
- Ništa!
- Ne vjerujem ti - odbrusi Selina. - Kako hoćeš. Idem prva pod tuš. Uživaj u mom mirisu još neko vrijeme.
- Idi - reče joj Izidor. - Volim gledati tvoju guzu dok se udaljavaš od mene. Volim način na koji hodaš. Meko i na prstima, kao da kliziš.
- Sumnjiv si mi večeras - dobaci Selina ogrnuvši se kućnom svilenom haljinom i otvarajući vrata sobe. - Imaš kave na stolu ... doduše hladne, ali ipak je to kava.
- Biti će dobra i hladna - reče Izidor paleći cigaretu.


Selina u kupaonici sa osmijehom na licu stane pod tuš i dozvoli toplom mlazu vode da joj miluje kožu. Nježne su kapi i prodiru posvuda, baš kao i znatiželjni prsti njenog Izidora. Silno joj je lijepo sa njim. Nije znala da može biti ovako dobro, lijepo, snažno. Još ako je slutnja ne vara ...
Točno na dan kad joj je trebala početi menstruacija, kupila je u obližnjoj ljekarni vrlo jeftino "BABY CHECK", pomokrila se na njega i već nakon dvije minute crvena je linija postala vidljiva. Trudna je. Kad reći Izidoru? Kako će on to primiti? Nekoliko su puta onako ovlaš dotakli temu djecu i nije po Izidorovim riječima mogla točno zaključiti što misli o djeci. Želi li ih ili ... ne želi ga ni na što prisiljavati: suviše ga voli, a da bi ga na bilo što prisiljavala.
Snažnim mlazom tjerajući šampon sa čvrstog trbuha, koji će uskoro postati ogroman, mislila je, nadala se, priželjkivala, Selina zatvori vodu i glasno u kupaonicu punoj pare reče brišući ogledalo i gledajući se radoznalo:
- Želim dijete. I biti ti će sve dobro. Drugačije ne može biti.


- Gdje si parkirao? - upita ga Selina: izašli su u toplu jesenju noć, osvježeni, ispravši tragove zanosnog ljubavnog poslijepodneva.
- Nisam ti rekao?
- Ništa mi nisi rekao.
- Prodao sam kola - reče joj Izidor pomalo smeteno. - Imam malenih novčanih neprilika.
- Kad?
- Što kad?
- Kad si prodao auto?
- Prije tri dana.
- Voljela sam taj auto - tužno reče Selina. - Nisi ga trebao prodati.
- Kupiti ću bolji i ljepši - umirujuće reče joj on.
- Voljela sam taj stari - odgovori ona. - Nisam željela drugi auto. U kakve si to neprilike zapao?
- Nisu to neprilike - reče Izidor. - Samo kratkotrajne poteškoće. Proći će. Vrlo brzo.
- Ovo je već treći put od kad te poznajem da imaš financijskih neprilika - reče optužujuće Selina. - Izidore, trideseta ti kuca na vrata. Uozbilji se.
- Istina - reče on i zamahne bocom umotanu u ukrasni papir, koju nosi na proslavu. - Postajem starac. Vrijeme je da se uozbiljim.
- Samo se ti sprdaj - reče Selina. - Ne postaješ mlađi, znaš?
- Zauvijek ću ostati mlad! - uzvikne on i poljubi je, ne mareći što ih znatiželjni pogledi ljudi na autobusnoj stanici budno prate.
- Ponekad si pravo dijete - reče mu Selina tiho, sjeti se djeteta, koje u njoj, skriveno u toploj i vlažnoj dubini vjerojatno kuca nestrpljivo na vrata života.
Izidor je zagrli i privuče k sebi, pa tako zagrljeni čekaju autobus. Zajedno sa još nekolicinom uđu u poluprazni autobus i sjednu.
- Neozbiljan si - reče mu Selina, dok trešnja autobusa sprečava ostale putnike prisluškivati njihov razgovor.
- Ma daj, Selina - reče on. - To je život: danas imaš, sutra nemaš. Nije mi prvi put.
- Znam - reče ona. - I ne volim to. Treba mi stabilnost.
- Stabilnost - ponovi Izidor. - Od kud ta iznenadna potreba za stabilnošću? Što ti to sad znači?
- To znači da sam trudna i da želim stabilan i miran život, bez stresova - odgovori Selina, a da nije ni znala da će to izreći.
Jedan dugi treperavi trenutak, dok je autobus stenjao savlađujući uzbrdicu, gledali su se napeto.
- Trudna si? - upita Izidor nagnuvši se prema njoj.
- Čini mi se.
- Nisi sigurna?
- Nisam - odgovori ona. - Ali ne nadaj se previše.
- Čemu da se nadam? - upita je Izidor ozbiljno. - Zašto tako ružno misliš o meni?
- Oprosti - prošaputa Selina i zagnjuri glavu u njegove grudi, uživajući u milovanju Izidorovog dlana, koji joj nježno gladi kosu.
- Sve je u redu - reče on. - Naravno da sam zatečen, ali ...
- Što ali?
"Sad joj reci", pomisli on u sebi. "Sad je idealna prilika. Reci joj, budalo! Reci joj da je silno voliš i da ... ma reci joj sve ono što se govori u takvim prilikama. Reci!"
- Što ti je? - upita ga Selina.
- Ništa - odgovori Izidor i odmahne glavom. - Zamišljam sebe kako guram kolica u parku.
- Ponovo izigravaš budalaša!


Izidor pozvoni na vrata iza kojih dopire glasna glazba i žamor glasova. Popeli su se na četvrti kat zgrade bez lifta i čitavo to vrijeme Izidor nije ispuštao Selininu ruku iz svoje. U drugoj je grčevito stiskao bocu, želeći silno nagnuti iz nje. Ne postaje se taticom svakog dana, je li tako?
- Upadajte! - vikne Irma, koja je zajedno sa Arsenom otvorila vrata. - Čitava je rulja već ovdje. Gdje ste vas dva golupčića? Više vam odgovara samoća?
- Uđite! - pozove ih Arsen i uhvati za mišku Izidora. - Da ti pokažem gdje se nalazi kuhinja: tamo je se nalazi čitava baterija boca. Žedni nećemo biti, to je sigurno.
- Baš mi je to potrebno - reče Izidor.
- Zašto? - upita ga Arsen, dok se probijaju pored mnoštva koje se njiše u ritmu glazbe. - Nešto se dogodilo?
- Nije važno - odgovori Izidor gurajući mu bocu koju je donio u ruke. - Ovo je od nas dvoje.
- Posluži se - reče mu Arsen i pokaže rukom na stol: na njemu se svjetlucaju mnogobrojne boce. - Uzmi što želiš.
- I hoću - odgovori Izidor uzimajući jednu od boca i izdašno puneći čašu: prilika je za slavlje.


Ponosno joj pokazujući stan Irma povede Selinu u obilazak stana. Tračak zavisti koji se probudio u njoj, Selina istog časa uguši: mora se radovati prijateljičinoj sreći.
- Kupaonica mi treba - reče prijateljici. - Vodi me tamo. Upiškiti ću se!
- Zar nije krasna? - upita je Irma, otvarajući vrata veoma ukusno uređene kupaonice. - Sve ima što sam oduvijek željela.
- Izgledaš prekrasno - reče joj Selina. - Zračiš.
- Trudna sam - odgovori Irma.
- Oh!
- Kao da si iznenađena - reče Irma.
- Ne znam ... - zbunjeno promuca Selina. - Ali radujem se zajedno sa tobom.
- Moram priznati da i ti blistaš - uzvrati joj prijateljica.
- Misliš? - stidljivo upita Selina, gledajući je ispod trepavica, dok sjedi na školjki.
- Kriješ nešto od mene?
- Pa ...
- Ma nemoj mi reći! - uzvikne Irma pljesnuvši rukama. - Jesi li i ti trudna?


Izidor osjeti kako mu je dosta pića, ali usprkos tome uzme još jedno, dok ga Selina prijekorno promatra.
- Zar ti nije dosta? - upita ga.
- Polako, mala! - reče joj on bezbrižnošću pijanca. - Još mi nisi nabacila uzde.
Selina se uvrijeđeno trgne i odjednom silno rastuži. Ljudi oko nje, plešu, piju, razgovaraju i silno joj idu na živce i odjednom odluči otići. Zaželi se mira, samoće, tišine.
- Gdje ćeš? - upita je Izidor.
- Van! - odgovori ona. - Kući. Tebi očito nisam potrebna ovdje. Imaš svoje piće.
- Ma ne budi toliko osjetljiva - reče joj on, grabeći je za ruku, koju mu Selina nastoji istrgnuti. - Ne idi.
- Rekla sam da idem.
- Molim te, ostani.
- Ne! - gotovo vikne Selina. - Dosta mi je! Rekla sam da idem kući i idem kući.
- Bogamu, Selina ...
Ali mu se Selina istrgne iz stiska i pojuri prema izlazu. Izidor je ugleda kako u hodniku grabi svoju kratku kožnu bijelu vindjaknu i već je nema: izjurila je iz stana.
- Sranje! - reče Izidor glasno.
- Što se dogodilo? - upita ga Irma. - Posvađali ste se?
- Ma nismo - odgovori Izidor. - Nije bila svađa. Ali tako je osjetljiva ...
- Nije ni čudno - reče Irma i Izidor shvati da ona zna kako je Selina trudna. - Idi za njom. Požuri!


Oblačeći vindjaknu Izidor se sjuri niz stepenice i izjuri na ulicu: ponoć je već odavno prošla i ulice su prazne, prohladne. Nema je na vidiku. Izidor se okreće na sve strane, ali ne vidi Selinu: noć kao da ju je progutala.
- Selina! - vikne sasvim glasno, ne mareći ni za što. - Selinaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!
Još je neko vrijeme trčkarao u panici čas na jednu, a čas na drugu stranu, ali je nije ugledao. Izvadi mobitel iz džepa traperica i nazove je.


Vidjela ih je kad je bila od njih udaljena oko trideset metara. Trojica stoje su na samom rubu parkirališta pored obližnjeg parka i piju ravno iz boce, koja kruži između njih. Selina se poželi vratiti, ali se ne usuđuje. Sa ove je strane ulice prilično tamno i oni ni ne gledaju prema njoj, zabavljeni bocom. Sigurno je neće ni primijetiti: njih zanima samo boca i ništa više.
U tom trenutku zazvoni joj mobitel i ona se trojica zagledaju u nju gladnim, vučjim pogledima. Selina se strese. I potrči. Krajičkom oka vidi kako se trojka pogleda između sebe i dogovore se bez izgovorene riječi. Trenutak kasnije potrče prema njoj, dok je njihov ružni cerek izazivao jezu u njoj.
- Neeeeeeeeeeeeeeeee! - vikne Selina, ali već znajući kako je kasno, osjetivši ruku na ramenu, zatim jak udarac koji ju je bacio na koljena.
- Ja ću prvi! - začuje hrapavi glas, dok je snažne ruke odvlače u obližnje grmlje, pritiskujući joj bolno usta, osjeća okus krvi ...


Copyright © 2008. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.