Lepršanje i let

Ptica je zalepršala u njegovim grudima već rano ujutro, ali nije primijetio ništa neobično: mislio je kako se to budi ono nekadašnje davno uzbuđenje zbog dočeka Nove godine. I ptica se nastanila već odavno u njemu, pa mu se činilo kako se srodila sa njim. Ali nije bilo tako, samo što on to nije znao, nije shvaćao. Čitav se dan osjećao neobično, neki mu sjetni obruč pritezao grudi i teško je disao. Kao da se oprašta od nekog voljenog. Podsjećalo je to na srčani udar, ali on nije ni trenutka pomislio na tu mogućnost. Znao je da ima konjsko srce. Jako, izdržljivo, neumorno. Zar bi inače mogao sve ovo podnijeti?
U devet sati navečer, ledena se kišovita noć već odavno spustila nad gradom, počele su pomamno odjekivati petarde. Nije se osvrtao na buku. Neka buče, ako im to pričinjava zadovoljstvo. On voli mir, tišinu, voli puštati misli u slobodu bez vanjskog pritiska. A misli su mu bludjele, vraćale uvijek jednoj te istoj noći. Onoj noći u kojoj je sa njom dočekao onu jednu jedinu Novu godinu. Njihovu Novu godina koja to nije bila …
Prizori su se smjenjivali u njegovom umu, dok je mirno sjedio za monitorom, ne trudeći se previše obraćati pažnju na ono što je trenutno gledao. Pored monitora nalazila se boca ruma i kutija cigareta i povremeno bi mu pogled uz smiješak okrznuo te predmete koje nije doticao. Već dugo vremena ne puši i ne pije alkohol. Osim one noći, onog jedinog dočeka sa njom ...

… kad je ona otvorila bocu šampanjca i napunila dvije visoke čaše i njemu pružila jednu čašu u kojoj su mjehurići plesali ples ludosti. Znala je da on ne pije, naravno, ali ...pa Nova je godina upravo otpočela, zar ne? Red je da se nazdravi.
Nije joj htio kvariti raspoloženje. Ni za što to ne bi učinio. Uživao je u njenoj prpošnoj razdraganosti. Plesala je, vrtjela se oko njega, povremeno ga ljubeći i dajući mu do znanja što slijedi kasnije. Kasnije ... kad utihnu pucnji u noći i tišina sve zavije u drhtavi mir koji se tu i tamo prekida kojim zakasnjelim pucnjem. Nekima nikad nije dosta slavlja ...
Prihvatio je čašu koju mu je pružala njišući se bokovima, zavodljivo ga gledajući. Otpio je i snagom volje spriječio širenje grimase koja je prijetila prekriti mu lice: nakon dugi niz godina bez alkohola, pjenušac je u njegovim ustima imao odvratan okus. Nije se namrštio, već naprotiv, nasmiješio se prema njenom licu koje mu se sasvim približilo nudeći mu usne na poljubac. Znao je da će njen poljubac izbrisati svaki drugi okus.
Plutao je magli osjećaja prepuštajući se milovanju. Njihova su šaputanja lutala u mraku sobe: voljeli su se nježno prvi put te godine i trudio se biti nadasve nježan i pažljiv, brinući o njenom zadovoljstvu. Ova noć mora biti posebna. Zauvijek urezana u knjigu sjećanja.
Ali je ona osjetila njegovu namjeru i čvrsto ga obavila nogama stežući ga u naručju i mahnito se trudeći da ona njemu udovolji oboje su plutali na valovima zadovoljstva želeći da ih slatki valovi nose i nose i nose ...
Val se povukao, naglo je nastupila oseka i mirno je ležao sa njenom glavom na svom ramenu i slušao njeno još uvijek uzbuđeno disanje i bio beskrajno sretan. I želio je ... što? Želio je nemoguće i nastojao je tu želju ugušiti u samom začetku, ali se ona nije dala. Čvrsto se ukopala u njegovim grudima i drhtala lagano, čekajući. Tu je noć ptica savila gnijezdo u njegovim grudima i čekala ...

… strpljivo ovu noć, da vrijeme za nju bude zrelo. Sad je sam. A Nova se godina približava. Za koju minutu prasnuti će pucnjevi i kišovito će se nebo obasjati raznobojnim vatrometom i ljudi će se smijati i grliti i ljubiti. A on je sam. Nikog nema pored sebe da ga zagrli i poljubi. Samo monitor svijetli u zamračenoj sobi. Odjednom nije više tužan, shvatio je iznenađeno. Neko ga je čudno stanje zahvatilo: ni sretno ni nesretno. Maglovita opijenost.
Točno u ponoć, dok je Nova godina bila još sasvim mlada, ustao je i otvorio širom prozor: neka Nova godina uđe u sobu.
Puštajući Novu godinu ući, ujedno je, a da ni mislio nije o tome, pustio i pticu tuge koja se meškoljila u njegovim grudima odlepršati. Odjednom bez tereta koji ga je posljednjih godina gušio, duboko i sa radošću je udisao hladan i vlažan zrak i gledao u plamteće nebo i činilo mu se da vidi pticu tuge kako leti kroz vatromet, snažno zamahujući krilima i leti visoko, visoko prema crnome nebu, prema nevidljivim zvijezdama, prema sutra, prema budućnosti.

Okrenuo se, prišao stolu, natočio malo ruma u čašu i rekao glasno, misleći na nju:
- Sretna ti Nova godina!
Miran, kako već jako dugo nije bio, podigne čašu, ali ne otpije. Umjesto toga samo duboko udahne bogati miris zlatnog pića koji ga vrati mnoge godine unazad i on se počne sjećati i onih ostalih dočeka Novih godina, koje nisu bile usamljene, već naprotiv, pune i prepune prelijevale se u čaši uspomena.
Mirnom je rukom rum iz čaše izlio kroz širom otvoreni prozor: Nova je godina dočekana, sad može na spavanje, sanjanje.

Copyright © 2010. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.