Kauzalnost

Obojica su bili visoki i mršavi i obojica su zauzela gotovo istovjetan položaj tijela. Smjestili su se na samom rubu šanka, dugačkog i smeđeg i uglačanog, toliko uglačanog, da su se mogli ogledati na njegovoj površini. Što su i činili, izbjegavajući se pogledati.
- A sve zbog proklete kave - promrmlja Adam sebi u bradu, ali dovoljno glasno da njegov prijatelj čuje.
- Kako to misliš? - upita Daniel: nije skrenuo pogled sa svog pića ispred sebe i udisao je njegov miris.
- Pa, da nisam prosuo kavu ...
U Danielu se istog trena sve uskomeša i on naglo podigne pogled i oštro se zagleda u prijatelja.
- Da te više nikad nisam čuo kako spominješ tu glupost! - oštro mu reče. - Kakve su to misli? Jesi li poludio?
- Proganja me to - prizna Adam. - Neprestano mislim samo o svojoj prokletoj nespretnosti. Kako sam prosuo kavu po Ervinovim hlačama. I kako je on ...
- Prestani - tiho reče Daniel i položi mu ruku na rame. - Znaš i sam da su to glupe misle.
- Možda - reče Adam. - Ali da nisam ...
- Doznao bi to neki drugi dan - ponovo ga prekine Daniel. - Takve se stvari uvijek doznaju.
- Ali ne bih ja bio kriv što je doznao - promrmlja Adam.
- Šuti, budalo - meko mu reče Daniel. - I popij to. Stiže slijedeća runda.
Mlada i zgodna šankerica, koja je krajičkom oka ulovila Danielov pokret ruke, hitro im priđe noseći njihova pića. Bili su joj stalni gosti i nije morala pitati što žele.
- Gdje vam je treći prijatelj? - upita ona prijateljski, posluživši ih i na čas se zaustavivši u njihovoj blizini: bilo je pet sati poslijepodne i u lokalu se nalazilo mnoštvo žednih ljudi i imala je pune ruke posla.
- Spriječen je - odgovori joj Daniel.
Adam se sumorno osmjehne. Spriječen. Kakva riječ za ono što se dogodilo. Prije samo tjedan dana. Adamu se činilo da su vjekovi prošli od onog dana ...

... kad su njih trojica, Ervin, Daniel i on, tri nerazdruživa prijatelja, sjedila za stolom u ovom istom lokalu i ispijali piće za pićem, kako su to već godinama činili. Još kao sasvim mladi, nisu još imali ni dvadeset, obećali su jedan drugome, kako nikad i nikom neće dozvoliti pokvariti im prijateljstvo. Uvijek će se družiti i raspravljati uz smijeh i piće. Čak i kad budu dostojanstveni oženjeni obiteljski ljudi, kako su onda govorili. Njegovati će prijateljstvo i sačuvati ga do kraja njihovih života.
Prošli su se petak dogovorili sastati upravo na ovom mjestu i, kao i uvijek, sva trojica su bili točni i gotovo istovremeno stigli u lokal. Zasjeli su za svoj omiljeni stol u uglu i uz piće prisjećali se neobuzdane mladosti. A onda je Adam, u govorničkom žaru zamahnuo rukom, očešao nadlanicom šalicu sa upravo posluženom i vrućom kavom. Šalica se prevrnula i crna se tekućina razlila po Ervinovim hlačama.
- Mislim da je ovo znak za kraj sastanka - rekao je Ervin ustajući.
- Oprosti - molio je Adam. - Baš sam nespretan.
- Sve je u redu - uvjeravao ga je Ervin. - Već sam dosta popio i šumi mi u glavi. Vrijeme je polaska.
- Ali tek je sedam - protestirao je i Daniel: obično su ostajali do deset sati, pa se tek tada razilazili svojim kućama, pripiti i razdragano se opraštajući na ulici, planirajući idući susret.
Ništa nije pomoglo i njih su dvojica, Adam i Daniel, zbunjeno gledali za Ervinom koji se uz osmjeh kojim je prijatelje molio razumijevanje, udaljavao. Adam i Daniel ostali su sami i premjestili se za šank ...

... za kojim i sad stoje sa pićem u rukama i zamišljeno se pogledavajući. Adam je u duhu vidio svog prijatelja Ervina kako brzo korača prema kolima, nastojeći što brže umaknuti s ulice, stideći se mokrih hlača. U mislima je vidio prijatelja kako brzo stiže nenadano rano kući i nalazi svoju ženu u naručju drugog i ...
- Misliš li da bi je ubio? - upita glasno.
Daniel ga pogleda i otpije malo, pa duboko uzdahne.
- Ne znam, nitko to ne može znati - odgovori smrknuto. - Ali onaj njen ljubavnik tako tvrdi. Tvrdi da ga je morao udarcem s leđa onesvijestiti i da je imao muke odvojiti Ervinove prste od njenog vrata. Zbog toga Ervin i jest u pritvoru. Pokušaj ubojstva, kažu.
- Da ja nisam prosuo prokletu kavu - ponovo počne Adam raspredati misao koja ga je proganjala - Ervin bi ostao i dalje s nama i ništa se ne bi dogodilo.
- Ti si sasvim poludio - razdraženo reče Daniel. - Sve si izmiješao. Ništa ti tu nisi kriv. Nisi joj ljubavnika strpao u krevet. Shvaćaš? A možda je Ervin nešto sumnjao, pa mu je prolivena kava po njegovim hlačama poslužila kao izgovor? Možda je odavno odlučio ranije se vratiti kući pripremiti ženi iznenađenje. Ima mnogo tih možda, ali je sasvim sigurno da ti nisi ništa kriv.
Adam sumorno klimne u znak potvrde, ali ga osjećaj krivnje nije napuštao. Da on nije svojom nespretnošću prosuo kavu na prijateljeve hlače ...


Copyright © 2011. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.