Nadarenost i ljepota

Još od malih nogu, Dariu je pratio epitet ljepotice. Uživala je u tome. I nije sakrivala svoje uživanje. Gnušala se lažne skromnosti.
- Budi svjesna svojih sposobnosti - govorila joj je prva i najdraža Dariina učiteljica još u Osnovnoj školi. - Ti si lijepa, ti si nadarena i sve možeš. Na tebi je da bez straha posegneš i ubereš plodove koje ti život pruža.

Izrastavši u visoku ljepoticu duge i divlje kose, prirodno kestenaste boje i izrazito zelenih očiju na duguljastom lijepom licu, punih i uvijek vlažnih usnica, plijenila je pažnju muškaraca. Gdje god bi se Daria pojavila, činilo se kao da je sjenka pala na sve ostale prisutne žene. U dvadeset i petoj godini njenog života tiskana joj je prva knjiga poezije, koju je Daria prikladno nazvala "Želje".
- Pred vama je mlada pjesnikinja ispred koje je sjajna budućnost - predstavio ju je njen izdavač u zadimljenoj prostoriji, u kojoj su se tiskali uzvanici koje je sam izdavač pozvao. - Iako je veoma mlada, njene pjesme nabijene erotikom pokazuju veliko razumijevanje života, odaju čuđenje "neživotu kojim većina živi", kako sama autorica piše u jednom svom stihu, odbacujući standardna mišljenja, bolje reći klišeje, koje je malograđansko društvo usvojilo kao jedinu istinu. Bunt! Ta riječ najbolje opisuje našu novu zvijezdu na literarnom nebu. Bunt!
Izdavač je bio u pravu, a da nije ni znao koliko: bunt je bio Dariina hrana. Bunt ju je održavao živom, životnom, neustrašivom. Buntom je bio obojen svaki trenutak njenog mladog života.
- Čestitam - rekao joj je Pero, književnik, dobitnik prošlogodišnje nagrade za najbolji SF-roman. - Pročitao sam nekoliko poema i ima nečeg u njima što silno draži.
- Čega to? - upitala ga je Daria drsko, nimalo polaskano njegovom pažnjom i gledajući ga sa svoje visine od metar i osamdeset i dva nadvisujući ga za čitavu glavu.
- Erotike - odgovorio je književnik Pero, stari vuk ovakvih večeri, kojih je u njegovom životu bilo mnogo.
- Ne moraju se zbog toga čitati moje pjesme - rekla je Daria otpijajući malo bijelog vina iz visoke čaše. - Dovoljno je pogledati me. Ja sam erotika!
Pero se vučji nacerio i vješto manevrirajući tijelom, odsjekao je od ostalih gostiju. Polako i, kako je on mislio sasvim neprimjetno, doveo ju je u kut sobe zatvorivši joj prolaz. Prisvojio ju je za sebe. Žestoko joj se udvarao, a Daria ga je bodrila zelenim zovom svojih sjajnih očiju, ništa ne obećavajući. Ali ni ne odbijajući. Dražila je starog lisca, ona, dvadeset i petogodišnja krasotica, njega koji je prevalio petu deceniju svoga života i ugazio u šestu, a koja mu je iznenada podarila početak ćelavosti. Koje se grozio.

Točno na okrugloj lubanji Pere književnika, pojavilo se rumenilo sjajne kože i to preko noći, kako mu se činilo: kosa ga je naglo i tajanstveno na tom mjestu napustila. Prekrivao je taj dio pažljivo puštajući dugu kosu i utvarajući sebi, kako nitko ništa ne primjećuje.
Iluziju mu je razbila Daria, susrevši ga tri mjeseca kasnije na ulici, polako se sagnuvši vitkim i prekrasnim tijelom nad književnikom, zapahnuvši ga mirisom mladosti, natjeravši ga na drhtaj, pa blago spustila poljubac na ćelavo mjesto.
- Ne ljuti se - rekla mu je šarmantno se osmjehujući i krišom mu stegnuvši bedro - ali jednostavno nisam mogla odoljeti. To mi je tako seksi!
- Ozbiljno? - upitao je Pero književnik, a muškost mu se probudi i bilo ga pomalo sram, jer Daria je to primijetila, naravno.
- Najozbiljnije - odgovorila je Daria mirno, tijelom sakrila svoju ruku i pomilovala mu nabreklu muškost.
- Oh! - sasvim je tiho uzviknuo Pero književnik.
Daria mu se šarmantno osmjehnula, klimnula, njena se divlja kestenasta kosa pomamno zatresla, okrenula se oštro na visokim petama i dugim koracima udaljila se, ostavljajući književnika Peru samog i bez daha. Osjećajući njegov pogled kako joj bode stražnjicu, bokove, noge, Daria se osjećala moćno i još moćnije i odjednom u njoj se porodi sjajna erotska pjesma, koju ona istog časa izdiktira u mali diktafon kojeg je iščeprkala iz torbice i od kojeg se nije razdvajala.

Dva dana nakon tog uzbudljivog susreta na ulici, Dariin mobitel se oglasi, a bilo je tek podne i ona samo što se probudila i nikako joj nije bilo do razgovora. Ali broj je bio nepoznat i u njoj se probudi radoznalost kojoj nikad nije znala odoljeti.
- Halo? - oprezno reče.
- Daria? - upita nesiguran muški promukli glas: nije ga poznavala. - Ja sam, Pero. Dobio sam tvoj broj od zajedničkog izdavača.
- Oh!
- Nadam se, da se ne ljutiš - nesigurno je nastavio, a nju uhvati smijeh: on, muškarac od pedeset i nešto godina, osjeća nesigurnost, umjesto da bude obratno. Život je lud!
- Ne ljutim se - reče škrto.
- Želio bih te vidjeti - reče Pero književnik. - Nešto ti predložiti.
- Što?
- Ne ovako - krzmao je on. - Želim te gledati dok ti to govorim.
- Ne zanimaju me nikakve ljubavne ponude - odsiječe Daria. - Imuna sam na ljubav. Sve je to sranje.
- Nije o tome riječ.
- Nego o čemu?
- Nađimo se, pa ...
- Onda ništa - presiječe ga Daria.
- Ne prekidaj! - zaviče on. - Okrutna si, znaš.
- Rekli su mi to već.
- Htio bi da pišemo zajedno - reče Pero književnik tiho.
- Zajedno? - iznenadi se Daria. - Mislila sam da je pisanje samotničko stvaranje.
- Ne mora biti - nagovarao ju je on. - Nađimo se, porazgovarajmo ...

Našli su se. Porazgovarali. Ideja nije bila loša, ponijela je Dariu, a izazov nečeg novog, okusiti se u pisanju SF-a, dražio ju je do ludila. Ali pisanje romana nije napredovalo. Kad su bili zajedno, on je jedino mislio na nju, želio je. Želio ju je zgrabiti, strgnuti izazovnu odjeću u kojoj bi Daria dolazila i za koju je smatrao da je pažljivo bira, samo zato ne bi li ga izazivala. Ruke bi mu nesvjesno poletjele prema njenim bedrima, a ona ih već izvježbanim pokretom odguravala.
- Izluđuješ me - reče joj tog kišnog poslijepodneva, dok su raspravljali o slijedećem poglavlju zajedničkog projekta.
- Predlažem da se idući put prije mog dolaska olakšaš pod tušem - odgovori mu Daria gledajući ga u oči. - Bolje ćemo napredovati u pisanju.
- Ne želim tako. Želim...
- Znam što želiš! - prekine ga ona. - Želje nam nisu iste. Ovo je sve što ćeš dobiti.
Pred njegovim zapanjenim pogledom sporim je pokretom podigla suknju otkrivši mu dio tijela kojeg je najviše želio vidjeti. I kad je već spustila suknju, mirnim je pokretima poravnavši, Pero književnik shvati što je upravo imao sreću vidjeti.
- Bez gaćica! - izbaci kratkim dahom. - Zar nikad ne nosiš gaćice?
- Nosim, naravno.
- Ali večeras ih ne nosiš.
- Večeras ne.
- Zašto? - upita on. - Zašto ih inače nosiš, a večeras ne? I zašto mi to govoriš?
- Da bi se ti svaki put - odgovori mu ona ustajući i spremajući se otići - kad se sretnemo pitao, imam li na sebi gaćice ili ne.
Napustila je njegov stan. Uvijek je znala izabrati trenutak. Imala je smisla za dramatičnost. A Pero književnik ostajao bi sam, usamljeniji nego ikada, rastrzan požudom i sa nadom koje se nije mogao odreći: možda jednom, možda već idući put ...

Svaki put nakon susreta sa Perom književnikom, dok bi koračala ulicama grada vraćajući se kući, Daria bi se pobjednički osmjehivala, a muškarci koje bi sretala, uzvraćali su joj osmjehe. Vladala je svojom ljepotom čak i samo hodajući ulicom. Uživala je u moći koju posjeduje, uživala je plijeneći mušku pažnju i žensku zavist.
Dok bi brzo hodala, znala je da će kući, čim sjedne za kompjuter, ispred njenog nasmijanog pogleda iskočiti bezbroj poruka. Najviše od Pere književnika, Naprosto ju je bombardirao porukama koje su postajale sve smjelije, besramne, izazovne i u kojima je silno uživala.

A bio je tu i "facebook", kojemu Daria nije umjela, nije mogla, nije znala odoljeti. Svi ti obožavatelji na jednom mjestu! I besramno sline za njenom ljepotom! Oh, uživanju nikad kraja! Ni nebo nije granica! Nema granice!
"Moram raditi, ne se zajebavati", odgovarala bi Peri književniku, a i mnogim drugim svojim obožavateljima."Imam posla ko u priči. I zato ću se sad isključiti i raditi na svojoj zbirci pjesama. A vi se sami zajebavajte!"
Kliknula bi i izašla iz "facebooka", ali ne bi mogla raditi na svojoj novoj zbirci pjesama. Jedan se dio nje uvijek pitao tko li je upravo ovog trenutka prisutan tamo, što se događa, tko joj upućuje poruku i nakon nekog vremena, ne bi više mogla izdržati, znatiželja bi postala neodoljivo jaka, morala joj je udovoljiti. Pružala bi ruku i ... igra bi počela, Daria bi smjelo klizila među mnoštvom poruka, ponuda poziva ...
Ponekad bi dolazilo i do eksplozije, one najslađe, erotske. Trenutak želje ponio bi je i vinuo visoko i komešala se u nasladi koju joj je njena neobuzdana mašta pružala. Mašta koja je bila samo njena, Dariina. I koju je voljela više od istinskog života. Možda mašta i jest pravi istinski jedini njen život? Samo njen!

Dariina ljepota i dalje blješteći zaljepljuje sve oko nje. Nadarenost joj titra i škaklja utrobu i ponekad iz tog slatkog škakljanja poteku izazovni stihovi.
- Pih! - prezrivo napućivši usnice koje mnogi žele ljubiti, govori Daria o svojim stihovima. - Malo njih razumije što želim reći. Postoji jedan koji razumije, ali on ...
Osmjeh na lijepom licu tajanstvenim je velom ogrnut. Na koga Daria misli?


Copyright © 2009. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.