Prije ljeta

Kad je prvi put ugledala malu uvalu, dugačku otprilike dvadeset i široku svega sedam metara, Nataša je istog časa znala da je pronašla ono što je nesvjesno tražila. Plaža je, naravno, bila pusta, mjesec je svibanj tek počinjao, ljetna sezona još nije ni počela i upravo je zbog toga Nataša i uzela godišnji odmor. Želja joj je bila izbjeći ludu špicu sezone, nesnosnu vrućinu i još nesnosnije gužve turista. Željela je pronaći mir, povratiti poljuljanu unutrašnju ravnotežu. Prije samo mjesec dana prekinula je trogodišnju burnu ljubavnu vezu i silno je željela mir i tišinu osjetiti oko sebe i u sebi.
Spustila se strmim puteljkom oprezno koračajući, nenavikla na takve pothvate i čas kasnije nalazila se na plaži. Šum valova koji su nježno milovali plažu, silno joj je prijao. Požalila je što nije obukla kupaći kostim. Kad je jutros napuštala iznajmljenu sobu, a koju je iznajmila na petnaest dana, nije ni pomislila na ovakvu mogućnost. A sad, kad se mogućnost otvorila pred njom, silno je poželjela osunčati se, barem malo osjetiti toplinu sunca na goloj koži.
- Šta, vrag da ga nosi! - reče glasno prema blagim valovima i nasmije: pa sasvim je sama ovdje, nikog nema u blizini.
Odlučnim pokretima, ali i oprezno se ogledajući, Nataša skine plavu usku maju i složi je na bijeli i topli kamen. Još se jednom posvuda pažljivo ogleda. Uvjerivši se da je sasvim sigurno sama na ovom prekrasnom mjestu, odvaži se i skine minijaturni grudnjak i položi ga na maju. Trenutak je tako neodlučno stajala, oklijevajući, pomišljajući da svuče i uske traperice, ali je navala hrabrosti iznenada napusti, pa samo odmahne glavom, a duga i smeđa kosa joj se zatrese pod sve toplijim suncem.
Približi se moru, sagne, pa uroni dlanove u još uvijek prohladno more. Polako i uživajući mokrim dlanovima prijeđe preko grudiju i napetog trbuha, zatim pljusne malo mora po leđima i zadovoljno se osmjehne.
"Možda će biti bolje, nego što sam očekivala", pomisli vraćajući se odjeći na kamenu i sjedajući na oblutke pored kamena, naslonivši se mokrim leđima na njega. Sunce ju je peckalo po ramenima i to ju je podsjetilo na Alenove ljubavne ugrize, koji su u posljednje vrije učestalo počeli premašivati granicu uživanja.

Kad mu je prvi put spomenula da joj nanosi bol, oprezno i oklijevajući, jer bilo joj je neugodno do krajnjih granica uopće i govoriti o tome, Alen se samo nemarno nasmijao i rekao poljubivši je:
- Malo sam se previše zanio. Ti si kriva tome.
- Ja? - začudila se ona, jer nikad mu ni jednom gestom nije dala naslutiti kako voli grubu igru.
- Tvoja ljepota - ispravio se on. - Ponekad se sasvim izgubim u tvojoj ljepoti.

Slatkorječivi gad. Sad zna da je samo to i ništa drugo. Ali onda nije znala. Ili nije samoj sebi željela priznati da zna? Nije bila sasvim sigurna. Primjećivala je njegovu grubost koja bi tu i tamo isplivala na površinu, ali ju je nastojala zaboraviti.

Prvi je put primijetila njegovu sklonost grubosti, kad je u parku, kojim su svakodnevno prolazili, šutnuo mačku nogom, baš kao da napucava loptu. Nataša je uzviknula iznenađeno i zaprepašteno se zagledala u to lice koje je voljela obasipati poljupcima, a koje u tom trenutku nije nimalo voljela.
Trebala se istog trena okrenuti i otići od njega. Sad to zna. Ali nije. Dopustila je da je Alen uvjeri kako se tako ponio zbog pritiska na poslu. Šef mu puše za vratom i prati svaki njegov korak i on ... Slušala je bujicu riječi i željela vjerovati u njih i konačno je samu sebe uvjerila u istinitost njegovih riječi.
- Neće se ponoviti - obećao je on.
- Nadam se - rekla je ona.
- Nikad to nisam do sad učinio - nastavio je on uvjeravati je. - Dao bih ne znam što, da nisam ni sada. Neće se više ponoviti, obećavam!
- Nadam se - promrmljala je ona.

Ali ponovilo se, naravno. Alenovi povremeni izljevi grubosti počeli su izbijati ispod njegove ugodne vanjštine sve češće i češće. Nataša je ulovila samu sebe, kako sa strahom očekuje te trenutke, za koje je sada već znala da neminovno slijede. Okrenuli su se prema njoj. I postajali sve gori. Trenutci njegovog mahnitanja bi se obično pojavili u žaru ljubavne igre, pa nije bilo ništa neobično, da je iznenada pljusne. Prvi ju je put tako pljusnuo dlanom po napetoj stražnjici: iznenadila se zbog udarca, ali nije reagirala. Nije ni drugi put. Mora da je on to shvatio kao poziv …
Jedne je noći bolno zajaukala usred ljubavne igre i pokušala se otrgnuti od njega. Alen ju je bolno ugrizao u području rebra i nije mogla suzdržati krik koji joj se oteo iz dubine napetog grla. Čas prije je uživala, a onda je užitak iznenada zamijenio bol i sasvim zavladao njenim umom. Šok je bio prevelik.
Nataša se bacakala, trzajući bjesomučno i nogama i rukama, ali ju je Alen nemilosrdno pritiskao svojim tijelom i nije joj dozvoljavao oteti se, sve dok do kraja nije zadovoljio svoju požudu. Njegovo ju je tijelo pritiskala, a ona je plakala u sebi.
Ujutro, kad je ostala sama u stanu, u kupaonici je pažljivim pogledom šetala preko svog golog tijela i iznenađeno uzviknula ugledavši ružnu masnicu i tragove zuba u području rebara. Iako je očekivala takvog što. To više nije ljubavni ugriz, shvatila je istog časa. To je nešto mnogo gore. Toliko gore, da mora prekinuti s Alenom. Gotovo je, odlučila je istog časa. Prekinuti će sa Alenom.
I dok se tuširala, uživajući pod mlakim mlazovima vode, kojima nije mogla isprati neugodu prošle noći, u Nataši je sazrijevao plan. Promijeniti će bravu, privremeno se vratiti roditeljima, iznajmiti agenciju za promet nekretninama, prodati stan i kupiti novi na lokaciji za koju Alen neće znati i moliti na poslu raniji dopust. Nestati će iz grada, nestati iz Alenove blizine. Jer osjećala je silnu potrebu pobjeći od svega i razmisliti o sebi,o svojoj budućnosti, a najviše o tome, kako joj se moglo dogoditi to što joj se dogodilo. Zar tako slabo poznaje ljude? Muškarce? Hoće li je uvijek iznova privlačiti sadisti? Jer, sjetila se, kako je čitala da nas uvijek privlači jedan te isti tip suprotnog spola. Kojeg kao da nosimo u sebi. Ako je tako ... pa, onda će ostatak života radije provesti sama.

Slab joj šum dopre kroz uskomešane misli i Nataša drhtavo napeto osluhne. Više nije bila sama. Na plaži se odjednom stvorio polugoli muškarac, obučen samo u kratke hlače, sasvim znojan i crvenog lica, dok mu je mokra i poduža kosa milovala duguljasto lice. Nataša shvati da je mladić, oko trideset mu je, procijenila je Nataša, trčeći stigao na njeno skriveno mjesto, koje je, čini se, prije njegovo nego li njeno. Gledala je u njegovo polugolo tijelo, a mladić joj uzvraćao pogled s blagim iznenađenjem na znojnom licu, kad se odjednom prisjetila da je i ona sama polugola. Ruke je brzo prekrižila, dlanove položivši na male grudi, zahvalna što se mladić obzirno okrenuo. Dok je oblačila grudnjak, žureći se nestrpljivo, gledala je kako on isteže mišiće, zatim počinje s vježbama u kojima je prepoznala pokrete tai chia. Ona je više voljela jogu, ali dopadali su joj se i skladni, smireni pokreti koje mladić neometan njenom prisutnošću polako izvodio, dok je more mrmorilo svoju vječnu priču.
Sad već sasvim obučena, gledala je kako izvodi tai chi i uživala u prizoru, kad mladić učini posljedni pokret, pritisne dlanove uz bedra i blago se nakloni prema horizontu. Zatim se okrene, pogleda u Natašu, osmjehne se široko, rukom zabaci kosu i slijedećeg je trenutka već dugim i elastičnim korakom grabio uz brdo, uz strmu stazu, onom istom kojom se Nataša nespretno spustila do mora.
Dok je gledala za njim, pitala se, hoće li ga više ikada vidjeti. Nešto u njoj joj je govorilo da hoće, osjećala je da mladić ovdje živi i da mu je ovo, čemu je upravo prisustvovala, uobičajeni svakodnevni ritual. Vidjeti će ga sigurno.
Osjećajući se mnogo bolje nego li kad je stigla na usamljenu plažu, Nataša se počne uspinjati strmom i prašnjavom stazom.Za danas joj je dosta sunca. A sutra ...


Copyright © 2011. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.