Ostavština iz dubine

21.03.2033

Gordon Ler, astrofizičar, pedeset i jednu godinu star, koji je i dalje naklonošću prirode zadržao vitkost i mladalački izgled, uopće se ne iznenadi ranojutarnjem pozivu. Ili kasnonoćnom, da upotrijebi riječ koja ne postoji. Nije bilo još ni dva sata, noć je vladala crnilom viseći nad gradom i daleko je još od svitanja.
Istog trena, kad je mobitel zazvonio remeteći tišinu i osvijetlio se u polutami sobe, Gordon se osmjehne u tamu i reče:
- Evo, ludnica počinje.
- Kakva ludnica? - upita pospano njegova prijateljica, Kate Ross, model, prekrasna djevojka plamene kose i pronicljivih zelenih očiju.
- Vratila se? - upita Gordon u polutami umjesto pozdrava: mobitel mu je o dalje svijetlio u ruci, sablasno ga osvjetljujući.
- Kako znaš? - upita ga sugovornik sumnjičavo, a Gordon se naceri sumnjičavosti u glasu kojeg osjeti: Peter Silk vođa OS-a (Open Space), odbora koji je osnovan i prije nego se "Cigara" prije četrnaest godina odjednom stvorila i deset dana visjela u crnom prostoru, dok se strah širio Zemljom.
- Kako sam znao? - odvrati Gordon i promuklo se nasmije: sjajno se zabavljao. - Nisam znao, ne mogu tvrditi da sam znao. Ali sam naslućivao.
- Ti kao da se zabavljaš - predbaci mu Peter: dobri su prijatelji već nekoliko godina i međusobno se dobro poznaju.
- A ti si uplašen? - upita Gordon ustajući.
- Pa, nije mi svejedno.
- Smiri se - reče Gordon Ler nespretno navlačeći traperice, pridržavajući mobitel ramenom, dok ga Kate Ross znatiželjno gleda.
- Lako je tebi govoriti - odgovori mu Peter Silk. - Nisi ti na mom mjestu.
- Niti bih ikada bio! - odbrusi mu Gordon. - Gade mi se vaši strahovi. U svemu vidite samo opasnost.
- Obično i jest tako.
- Ne bih se složio, ali neka ti bude - reče Gordon. - Savjetujem savršeno mirovanje. Nedjelovanje.
- Da ništa ne činimo? - sa nevjericom upita Peter Silk. - Baš ništa?
- Baš ništa! - potvrdi Gordon. - Čekajmo.
- Što?
- Ne znam - pošteno odgovori Gordon. - Plaćate me da vas savjetujem u "neuobičajenim prilikama", kako ste to divno sročili, vi mudraci u Obrani. E pa, moj je savjet: mirujete. Nemojte se sramotiti i slati nešto prema brodu. Ako je to brod. Čekajte!
- Što bi drugo moglo biti?
- Ne znam.
- Čekati ćemo.
- U redu. - Gordon klimne, kao da njegov sugovornik može vidjeti. - Stižem za sat vremena.
- Gordone! - uzvikne prijekorno Kate iz kreveta.
- Možda dva - doda Gordon u mobitel i isključi ga.
- Hoćeš li mi reći što se događa? - upita ga Kate.
- Sjećaš li se "Cigare"? - upita je Gordon. - Koja nas je posjetila iz dubine Svemira?
- Naravno, sjećam se - odgovori Kate. - Bilo mi je četrnaest i vrlo se dobro sjećam panike koju je izazvala.
- Panika se ponavlja - reče Gordon i nasmije se. - Vratila se. "Cigara" se vratila.
- Raduješ se tome?
- Naravno! - Gordon Ler je začuđeno pogleda. - Zar ne shvaćaš? Da su nam željeli zlo, učinili bi to već za vrijeme prvog posjeta. Ne, ne žele nam zlo, žele nešto drugo.
- I misliš da će se sada izjasniti? - upita Kate ustajući i veličanstveno lijepa u svojoj golotinji, pođe ispred Gordona. - Skuhati ću nam kavu.
- Sjajno - reče Gordon i pljesne je po maloj i čvrstoj stražnjici. - Za to ću se vrijeme istuširati. Ne želim mirisati na tebe, tamo među svim onim glavonjama kojima ću biti okružen.

Kratko se zadržao pod snažnim mlazom koji mu je ulijevao svježinu. Obuče sasvim svježu odjeću i pridruži Kate u kuhinji, osjećajući prijatan miris kave.
- Krasno miriše - reče i u tom se trenutku dogodi.
- Ohhhhhhhhhhh! - uzvikne Kate i približi mu se, nesvjesno tražeći zaštitu.
Gordon zagrli uplašenu djevojku i oboje se zagledaju kroz veliki prozor sa kojeg je pucao vidik na mnogoljudni grad. Odjednom noć se doslovno pretvorila u dan, sunčana se svjetlost prosipala nad gradom i umjetno je osvjetljenje odjednom postalo suvišno. Smiješno. Bezbrojne su reklame, u noći tako blještave i raskošne, sad izgledale sasvim nezanimljivo.
- Jesu li ... - promrmlja Gordon Ler, ali ga zvrčanje mobitela prekine.
- Je li to zbog njih? – upita u aparat znajući da je odgovor potvrdan.
- Nego tko drugi može pretvoriti noć u dan?! - otrese se nervozno Peter Silk. - Čitava je Zemljina polutka obasjana umjetnim suncem! Izbrisali su noć! Dolazi smjesta! Ovdje je ludnica!
- Dolazim što brže mogu - obeća Gordon, a pogled mu počiva na blještavim neboderima. - I ništa ne pokušavajte. Ništa!
- Dolazi smjesta!
- Dolazim - mirno odgovori Gordon i pogleda Kate. - Idemo djevojko, novi je uzbudljivi dan pred nama.

22.03.2033.

Tihana je primijetila neuobičajeno mirno ponašanje blizanaca Adama i Silvestara i zabrinuta do krajnjih granica odlučila se posavjetovati s liječnikom.
- Pretjeruješ, kao i obično - reče joj Drago. - Čim djeca kihnu, u panici si. Prava si mama kvočka.
- Ne kišu - odgovori Tihana. - Nego spavaju. Neuobičajeno mnogo spavaju.
- Pa djeca su, potreban im je san. Pogotovo u ovom osjetljivom razdoblju.
- Osjetljivom razdoblju! - frkne Tihana i prezrivo napući usne trgnuvši ih malo na lijevo, a malen joj nos slijedio trzaj: poput zeca nad slasnom mrkvom. - Djeca su uvijek u osjetljivom razdoblju. Idem ih probuditi i vodim ih liječniku.
- Mora biti kako si odlučila - popusti Drago. - U redu, idemo ih probuditi.
Ali ih nisu mogli probuditi: Adam i Silvestar su spavali tako čvrsto, da im ni drmusanje njihove majke nije uspjelo poremetiti san. Već potpuno obuzeta panikom, Tihana zaplače.
- Možda smo zakasnili ... možda ...
- Zakasnili? Ma što je tebi? Smiri se. Spremimo dječake i idemo k liječniku. Samo se smiri, molim te.

- Koliko znamo - tiho joj reče pedijatar - nema nikakvog razloga za brigu, draga gospođo.
- Ali oni spavaju i ne bude se - uplašeno se usprotivi Tihana, pa oklijevajući tiho doda: - Kao da su ...
- Umrli? - Liječnik se nasmiješi umirujuće. - Ni govora. Samo spavaju. Doduše neuobičajeno dubokim snom, ali svi su im vitalni organi u savršenom redu, uvjeravam se.
- I probuditi će se?
- Naravno da će se probuditi.
- Kad?
Liječnik u neprilici skrene pogled. Kad? Nitko ne zna. Znaju samo da djeca spavaju. Znaju i to, da blizanci ove uplašene sitne i drhtave gospođe nisu jedini. Mnoga djeca spavaju. Čini se da su sva djeca poznata pod nadimkom "Zvjezdani" zapala u neobjašnjivo dubok san. Zabrinuti roditelji širom svijeta dovode svoju uspavanu djecu k obiteljskim liječnicima i u bolnice, a liječnici pažljivo promatraju usnule, mjereći i kontrolirajući im sve što se izmjeriti i kontrolirati može. I sve je u redu. U savršenom redu. Samo spavaju. I ništa više. Spavaju dubokim snom kojeg ništa i nitko ne može poremetiti.

26.03.2033.

- Tiho, molim! - vikne netko. - Da poslušamo vijesti!
Svi u bolničkoj kantini zašute i zagledaju se u veliki ekran koji se nalazi u uglu prostorije. Nemiri i panika u čitavom svijetu. Vječni dan bez noći čudno djeluje na ljude, pa i na životinje, sad je već neuobičajeno postalo uobičajeno. Vrijednosti su se pomjerile. U čitavom svijetu niču sekte koje proriču propast svijeta. Već pet dana noć ne dolazi. U Londonu sazvana konferencija ...
- Još jedna besmislena konferencija - reče Basile Kessel: sad mu je trideset i osam, ali i dalje djeluje dječački šarmantno. - Uvijek nove i nove konferencije. Još ni jedna konferencija ništa nije riješila, a oni počinju sa drugom, trećom ...
- Smiri se, Basile - reče mu Alette: njoj je veoma drag taj vatreni čovjek neobičnih ideja.
- Miran sam, ne brini - odgovori on. - Nema razloga panici koja je zahvatila čitav svijet. Mislim da sam shvatio.
- Shvatio što? - upita ga Alette.
- "Cigaru" - odgovori Basile Kessel. - Ne znam što je ona i koga predstavlja, kao što nitko ni ne zna.
- A što znaš? - potakne ga Alette.
- Znam zašto je ovdje - odgovori Basile glasno, otvoreno, ne mareći za podsmješljive poglede koje primijeti oko sebe.
- Podijeli svoje znanje s nama! - dobaci mu Charles, glavni Hitne.
- Znam da se sprdate - pomirljivo reče Basile. - I znam da ovo ne mogu dokazati. Ali duboko osjećam u sebi.
- Što to? - upita ga meko Alette i ohrabrujuće mu stisne ruku.
- Djeca nazvana "Zvjezdani" spavaju, zar ne? - upita Basile. - Imamo ih i ovdje, u našoj bolnici, popriličan broj. Spavaju. Ili se nama samo tako čini.
- Ah, ipak ne spavaju! - uzvikne Charles i neki se nasmiju.
- Mislim da ih uče dok spavaju - nastavi Basile Kessel ni malo ne obrativši pažnju na upadicu kolege.
- Uče? - upita Alette. - Što uče? Od koga?
- Nisam sveznajući! - braneći se reče Basile. - Tako osjećam. Mislim da ih kroz "Cigaru" uče, pripremaju na nešto.
- Zašto tako misliš?
- Pa to je barem jednostavno! - uzvikne Basile i ustane. - Spavaju samo "Zvjezdani", je li tako? I to od dana kad se "Cigara" pojavila, ponovo vratila. Od dana kad je nestalo noći. "Cigara" visi nad polutkom Zemlje koja bi trenutačno morala biti tamna, noćna strana, obdarujući je svjetlošću. Ništa tu nema slučajnog.
- U svakom slučaju - reče Alette ustajući, jer dužnost je zove - sasvim moguć scenarij.

31.03.2033.

Tihana se usred večere, a koja bi sudeći po blještavom plavom nebu mogla biti i objed, odjednom silno uznemiri i ustane.
- Što ti je sad? - upita je majka, koja joj je došla u posjetu, pružiti podršku u ovim, za Tihanu, teškim danima.
- Ne mogu više sjediti - reče Tihana. - Moram se kretati. Idem u bolnicu.
- Ali sad je blizu sedam sati - usprotivi joj se majka. - Što ćeš u bolnici?
- Moram biti uz Adama i Silvestara. Moram!
- Ali oni spavaju. Neće ni znati da si pored njih.
- Znati će!

- Spavaju - obavijesti je nepotrebno dežurna sestra istog trena kad Tihana stupi u bolnički hodnik.
- Moram ih vidjeti.
Sestra zausti da se usprotivi, ali ugledavši odlučan izraz Tihaninog lica, odmahne glavom i odluči popustiti.
- Dobro, gospođo - reče. - Samo na nekoliko minuta.
Tihana uđe u tihu i veliku sobu u kojoj spava dvadesetoro djece. Vršnjaci. Zvjezdana djeca.
Polako, iako zna da ih nikakav šum neće probuditi, Tihana priđe krevetima u kojima su spavali Adam i Silvestar. Stane između dva kreveta pogledavajući čas jednog, čas drugog sina.
I onda lagani kolektivni drhtaj usnule djece prože sobu, zrak kao da zatreperi, a blještava svjetlost koja je noć pretvarala u dan iščezne, a zvijezde, koje Tihana ne može vidjeti, ali koje sasvim jasno naslućuje, ponovo zatrepere na tamnom nebu. Isto tako Tihana sasvim sigurno zna, da je "Cigara" nestala, vratila se tamo odakle je i došla, završivši svoju misiju.
- Ah! - reče Tihana. - Prošlo je.
Djeca kao da drugačije dišu, primijeti Tihana iznenada i približi se sasvim krevetu Adama i nagne nad sina.
- Mama - reče joj on otvorivši oči i osmjehnuvši se sretno. - Tako sam divno sanjao.

Epilog

27.03.2045.

Liječnik Basile Kessel, čija je slava svakog dana sve više rasla, pedesetogodišnjak vrlo uspravna držanja i veoma mladolikog lica, nakašlje se stojeći iza govornice i osmjehne mnogobrojnim slušateljima. Pariz je i ovog puta pružio gostoprimstvo Svjetskom udruženju liječnika.
- Da rezimiramo - tiho reče: nije bilo potrebe glasno govoriti, svi su vrlo pažljivo slušali i vladala je savršena tišina u velikoj akustičnoj dvorani. - Sad ovo malo prije rečeno sasvim pouzdano znamo. Provjerili smo našu teoriju kod hiljadu parova i dokazali je. Posljednji par kojeg smo testirali dolazi iz Hrvatske, grad Rijeka. Oboje su, naravno, "Zvjezdani". On se zove Adam, a ona, čujte ovo, Eva!
Tih smijeh odobravanja preleti veliko dvoranom, ali i vrlo brzo utihne. Svi su s nestrpljenjem čekali nastavak, bolje reći zaključak govora.
- Mladom se paru rodilo dijete, točnije sin – nastavi Basile Kessel – i tako postali točno hiljaditi par nasumce odabran pomoću kompjutera, koje smo promatrali, a koji su postali roditelji. A to znači …
Žamor u dvorani je bio tih, suviše tih, pa Basile pogleda u pod, ne želeći nikog gledati u oči.
- Mnogi će se osjetiti prikraćenim, ali što je, tu je - reče tvrdo Basile Kessel. - Mnogi će osjetiti i ljutnju, žalost ... Sad znamo, kako je moguće reproduciranje samo "Zvjezdanima". Nama ostalima uskraćeno je to pravo. Zašto? Ne znam. Nitko ne zna. To već spada u filozofska razmatranja. Dakle, djeca rođena iz veza "Zvjezdanih", veoma su napredna i veoma brzo uče. Uostalom, poput njihovih roditelja. Oni su odabrani da vode ljudski rod u budućnost. Mi ostali ...
Doktor Basile Kessel zastane, ne završi rečenicu, već samo bespomoćno slegne ramenima i polako napusti govornicu. Više se nije imalo što reći.


Copyright © 2009. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.