Zvjezdani

2020.

21.03.


Povezali su ugodno sa korisnim, pa se kongres Svjetskog udruženja liječnika održavao u Parizu, glavnom gradu Francuske.
- U gradu zaljubljenih - prokomentirala je bolnom šalom domaća mlada i lijepa liječnica Alette Domen.
- Nemoj, molim te - zamolio ju je Raymond Domen, blago joj stišćući mišicu. - Već smo mnogo puta razgovarali o tome.
- Jesmo - prizna Alette i klimne, a kratka joj se crna kosa zatrese odbijajući svjetlost.
- Obećali smo jedno drugome kako nećemo plakati - rekao je Raymond, milujući joj kosu. - Možda ...
- Da, možda ... - prihvatila je Alette, a tuga joj se u glasu mogla umalo pa napipati.

31.12.2019.

- Pa ovo je ludnica! - uzviknuo je u šali dr. Raymond Domen, kad se ugodni glas sa razglasa oglasio, pozivajući ga na još jedan porođaj.
- Ne daju ni nam kavu popiti! - uzviknula je zabavljajući se Alette, gledajući svog dragog kako žurno ustaje i izlazi iz prostorije.
Nekoliko je liječnika sjedilo u maloj prostoriji i pilo kavu, komentirajući neobičnu žurbu sa kojom su novorođenčad dolazila na svijet.
- Meni se ovo što se događa, nimalo ne dopada - promrmljao je Basile Kessel. - Već dugo razmišljam o tome što se događa i sve mi se manje dopada.
- Hajde, gunđalo staro! - reče mu nježno Alette: Basile je bio najmlađi liječnik u bolnici, još nije napunio ni dvadeset i petu i svi su ga zadirkivali zbog njegove mladosti i dječjeg lica. - Sad ćeš nam ti istresti neku svoju ludu teoriju, zar ne?
Čim je to izgovorila, Alette se iznenada sjeti gotovo istovjetnih riječi izgovorenih prije šest mjeseci na istom mjestu ...

31.06.2019.

... dok su pijuckali kavu i zadirkivali sasvim svježeg mladog i lijepog liječnika: Basile Kessel je tek nedavno stigao u "njihovu" bolnicu.
- Želiš li je čuti? Teoriju? Koja je istina!
- Želim - odgovori Alette. - Priznajem da se mnogo toga čudnog i nesvakidašnjeg događa. Ali ...
- Ali? - upita izazovno Basile. - Do kad ćete odbijati priznati istinu?
- Kakvu istinu? - upita glavni liječnik Hitne, upravo ulazeći u prostoriju i gledajući ih radoznalo.
- Pravu istinu! - vatreno uzvikne Basile Kessel i žustro ustane, umalo ne prosuvši kavu. - Činjenica je da se kod nas, ljudi, neki poremećaj događa.
- Nije moja branša - nasmije se Charles, liječnik Hitne. - Prosvijetli me, molim.
- I hoću! - reče žustro Basile. - Biti ću kratak i jasan. Da kraći i jasniji ne mogu biti.
- Hajde! - podbode ga Alette. - Ispali već jednom.
- Nakon odlaska "Cigare" - odgovori Basile Kessel sve ih u prostoriji izazovno gledajući - nije se dogodila ni jedna trudnoća. Ni jedna jedina! Nigdje! Provjerio sam. Telefonirao sam posvuda i informirao se i to je činjenica. Već tri mjeseca nije se začelo ni jedno jedino dijete na čitavoj Zemlji. A točno je toliko prošlo od posjeta "Cigare". Istina?
Posljednju je riječ upitno uzviknuo. Ali nije očekivao odgovor. Zadovoljno je gledao zbunjena lica oko sebe. Znao je, kako su i svi oni pitali se isto što i on, ali jedino je on, Basile Kessel, mladi liječnik pred kojim je budućnost, bio toliko hrabar pa javno iznio nepopularnu ideju.
- Nije moja branša - promrmlja Charles, glavni Hitne i napusti prostoriju.

20020

21.03.

- Basile je naslutio istinu - reče Alette tiho.
- Još je prerano govoriti o istini - odgovori joj Raymond. - Mislim na Istinu sa velikim I.
- I ja na nju mislim - reče ona. - Ni jedno se dijete u ovoj godini nije rodilo, Raymond. Ni jedno. Nigdje. Izumrijeti ćemo.
- Možda - prizna Raymond. - A možda i otkrijemo uzrok i ...
Pustio je da se rečenica ugasi. Dok su polako ispijali vrele gutljaje kave u udobnosti svog doma, oboje je razmišljalo o njihovom djetetu, kojeg su oboje željeli, ali kojeg najvjerojatnije nikad neće imati. Glas sa televizora remetio je savršenu tišinu oko njih.
- Zašto imaju biljeg? - upita Alette ljutito. - Zašto?

20.02.

Da djeca rođena između dvadesetog prosinca, zaključno sa trideset i prvim prosincem dvije hiljade devetnaeste godine imaju biljeg, otkriveno je tek prije mjesec dana. Slava je pripala, ukoliko je to bila slava, mladom paru iz Hrvatske, točnije iz Rijeke.
Dok je njegova mlada žena tješila uplakane blizance previjajući ih, odjednom je ugledala nešto što prije nije vidjela.
- Vidi! - uzviknula je Tihana. - Zvijezda!
- Kakva zvijezda? - upitao je zabrinuto mladi suprug Drago. - O čemu to govoriš?
- O ovome! - Tihana je podigla malu i krhku ruku i uprla prstom u djetetovo lijevo pazuho. - Zar ovo nije zvijezda?
- Zvijezda je - morao je priznati Drago. - Kako to prije nismo vidjeli?
- Jer nije ni bilo tu! - uvrijeđeno odgovori Tihana. - Zar misliš da ne gledam pažljivo svoju djecu dok ih previjam?
- Ima li i drugi to? - upitao je Drago uzbuđeno, sasvim prečuvši njeno pitanje. – Isti znak?
- Ne znam - odgovori Tihana. - Da pogledamo.
Imalo je.
A kad se to pročulo, otkrilo se brzinom munje, kako i sva ostala djeca rođena u tom razmaku od deset dana, imaju identični znak ispod lijevog pazuha.
- Zvjezdana djeca - rekao je mladi pedijatar koji je silno volio poeziju.
I čitav je svijet prihvatio naziv "Zvjezdani", a samo su se rijetki zapitali znači li to što? I ako znači, što znači? Kakvu poruku šalju ti mali znakovi u obliku zvijezde? Ima li poruke uopće? Ili su svi počeli gubiti vezu sa realnošću?

2030.

21.03.

- Još jedno proljeće - reče Alette stišćući mišicu Raymonda i gledajući desetgodišnju djevojčicu kako veselo trči parkom, dok joj sunce blista u kosi. - Pogledaj je, kako se raduje životu. Pogledaj ostalu djecu. Sve sami desetogodišnjaci. Nema mlađih, samo starijih. Ne mogu se naviknuti na to, Raymond.
- Neobično je, priznajem - reče Raymond. - Ali možda otkrijemo ...
- Ah, možda! - Alette nestrpljivo odmahne rukom. - Priznajem da sam izgubila svaku nadu, Raymond. Uskoro će mi biti četrdeset, kasno je za mene. Ali ja nisam ni važna. Što će biti s nama? Ljudskim rodom? I čime smo ovo zaslužili? Zašto, Raymond? Zašto?
Raymond joj poljupcem zatvori usta. To mu je jedino preostalo. Jer odgovora nije znao. Nitko ga nije znao.


Copyright © 2009. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.