ponedjeljak, 15. veljače 2010.

Bizarno



Obojica su sasvim izgubili pojam o vremenu. Obojici je u ušima šumjelo, a ispred očiju pojavljivale se svjetleće točkice. Žmirkali su nastojeći ih odagnati, misleći kako se točkice pojavljuju zbog dima koji se kovitlao oko njih u sasvim zadimljenom lokalu, a čemu su i njih dvojica svesrdno doprinosila, paleći jednu cigaretu za drugom.
- Ajmo još po jednu! - reče Franjo: plave su mu oči bljeskale dok je upitno žmirkao prema Mati.
- Morao bih kući - reče Mate, ali mu glas nije bi čvrst, držanje još manje: blago se njihao pridržavajući se rukom za šank.
- Neće kuća pobjeći! - uzvikne Franjo, pa doda glasno: - Gazda, daj još jednom isto.
Barmen im natoči šutke i znatiželjno ih pogledavajući. Visoki i krupni muškarci koji se približavaju pedesetoj. I koji đavolski dobro mogu potegnuti! Evo, već puna četiri sata uporno stoje za šankom i truse konjake paleći cigaretu za cigaretom. Iz njihovog je glasnog razgovora zaključio kako su prijatelji iz djetinjstva koji su se sreli nakon dužeg vremena. I sad proslavljaju nenadani susret.
- Često sam se pitao što je s tobom - reče Franjo preko ruba čaše. - Ne smijemo nikad više jedan drugog tako izgubiti iz vida.
- Ne smijemo - potvrdi Mate.
- Zamisli, da sam krenuo drugom ulicom, ne bi se ni sad vidjeli - reče Franjo čudeći se igri života. - Sasvim sam slučajno odlučio krenuti na ovu stranu. Prošli bi jedan pored drugog, a ne bi ni znali za to.
- Ni ja ovdje ne zalazim mnogo - reče Mate. - U stvari, ne izlazim previše.
- Naravski! - uzvikne Franjo i udari prijatelja po ramenu. - Uvijek si bio povučen. Ajmo još po jednu!
- Ne mogu, Franjo, zbilja ne mogu - tiho zavapi Mate i baš ta tiha jadikovka malo otrijezni njegovog prijatelja.
- Pijan? - upita Franjo.
- Čini mi se - prizna Mate. - Muti mi se pred očima. Odjednom je počelo.
- Ajde, nije ništa strašnog - dobaci Franjo. - Ni prvi ni zadnji put! Odbaciti ću te kući.
- Ne! - uzvikne Mate i položi dlanove na Franjine grudi. - To nikako. Stanujem u blizini i malo kretanja na svježem zraku će mi prijati.
- Svježi zrak? - upita Franjo ispijajući čašicu do dna. - Jesi li ti poludio? Vani je ciča zima.
- Neka je - reče Mate ne predajući se. - Otrijezniti ću se bar malo. Ostaj mi zdravo!
- Čekaj! - uzvikne Franjo. - Idem i ja.
Stupivši na ulicu sasvim ledenu, dok je kroz noć divljala jaka bura, Franjo i Mate iznenađeno zastanu.
- Isuse! - jekne Mate sasvim se uvukavši u svoju kratku zelenu vjetrovku i podigavši kapuljaču.
- Rekao sam ti - progunđa Franjo zakopčavajući kaput i pognuvši glavu pod ledenim naletom. - Ajde, odbaciti ću te kući.
- Neću! - odbije Mate ponovo, iako je poziv privlačno zvučao: izbjeći hodanje u ovakvoj noći, jedanaest se sati približavalo, bilo bi ugodno, ali želio je barem donekle trijezan vratiti se kući.
- Tvrdoglav kao i uvijek - reče Franjo. - Pa dobro. Dogovorili smo se. Nemoj da sutra ne dođeš na sastanak.
- Doći ću - obeća još jednom Mate. - Ne brini. I vozi pažljivo. Mnogo smo popili.
- Ahhhhh ... - dopre do njega nesuvislo mrmljanje Franje.

Bilo je teško nesigurnim koracima hodati pod svirepim naletima bure i Mate je počeo žaliti svoju tvrdoglavost: nije trebao odbiti ponudu prijatelja. Sad bi sjedio udobno zavaljen u Franjinom velikom i crnom i blistavom "Mercedesu", Franjinom ponosu. Grijanje bi bilo uključeno i ne bi smrzavao. Mišići bi mu se opustili, ne bi ih grčio do bola. Zašto je tvrdoglava budala?
Ljutito odmahnuvši pijanom gestom, zatetura još više nego inače. Upravo u tom trenutku silan udar bure doslovno ga podigne sa ledenog asfalta i tresne uz rub pločnika. Mate osjeti silnu bol u desnom kuku i pokuša ustati, ali mu ispred očiju ponovo zaplešu vatreni krugovi, ovaj put zbog bola, i Mate klone glavom na pločnik, dok mu je tijelo ostalo ležati na cesti.

- Evo, puhnite u ovo - čuje iz velike daljine glas Franjo i poslušno puše, iako ne shvaća zbog čega puše i zašto to zahtijevaju od njega.
A onda ugleda malo dalje, svega desetak metara dalje, kako nečije tijelo nepomično leži. Kroz maglu od suza shvati kako gleda u zelenu vjetrovku sa kapuljačom i bol se počne podizati u njemu.
- Prešao je preko njega - začuje policajca kako objašnjava nekome. - Čini se da je ovaj ležao na cesti. Tko zna što se dogodilo ...
- Doznati ćemo - reče mlad i čvrst glas i Franjo podigne pogled i sudari se sa hladnim i ispitivačkim pogledom mladog muškarca koji se naginjao nad njega.

Copyright © 2010. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

Nema komentara: