Buđenje prvo

Budim se i prvo čega sam svjestan, njeno je disanje. Tiho je i toplo i umirujuće. Ne otvaram oči, želim još uživati u polusnu, uživajući osluškivati njeno tiho i drago disanje. U snu mi je okrenula leđa, pa kad konačno otvaram oči, prvo što vidim njen je vrat obrubljen crnom kosom, najcrnjom koju sam ikada vidio. Poput noći.

U sjećanju mi poput munje bljesne prošla noć, bolje reći, sjećanje se vratilo samo nekoliko sati unazad. Vodili smo ljubav pri svjetlu, gledajući se neprestano u oči, čitajući želju i udovoljavajući joj. Strast nas je tresla u noći, ponoć tek je prošla i mi se vratili sa večernjeg izlaska.
Dok smo užurbano hodali, približavajući se trenutcima naslade, znajući to, radujući se tome, s rukom u ruci, povremeno bi se pogledavali i znali smo da oboje na isto mislimo. I osjećali smo sreću zbog toga. Povezanost.

Polako, krajnje oprezno, ne želim joj poremetiti san, naslanjam se na lijevi lakat i u tom joj položaju promatram lice. Mirno, opušteno, sasvim malo otvorenih usta, lijevi je dlan položila ispod obraza. Još se malo naginjem, ne mogu odoljeti želji, pa je lagano, poput preleta ljetnog vjetra, poljubim u vrat. Dubok joj se uzdah otima iz grudi, a ja se, uplašen da sam je svojom nespretnošću probudio, brzo odmičem.
Ustajem, napuštam zajednički topli krevet, koji kad bi mogao pričati ... Smiješim se tim mislima dok uskačem u traperice i promatram nju kako i dalje spava, mirno diše, nije osjetila da me nema više pored nje. Ne znam bih li se ljutio zbog toga, ili bih se radovao. Jer vješto sam se izvukao iz kreveta u kojem sasvim goli spavamo i još vještije je pokrio, promatrajući joj bijela leđa posuta smeđim oblacima madeža. Mali grozdovi zvijezda.

Sa šalicom iz koje se puši upravo skuhana kava, ulazim u sobu, sjedam na krevet i polažem joj dlan na malu stražnjicu. Ljubim je u vrat.
- Mmmmmmmmm - mrmlja ona. - Kakvo buđenje!
- Biti će još bolje kad srkneš malo kave.
- Zlatan si - kaže ona i sjedne u krevetu, a grudi, male i čvrste bljesnu na jutarnjoj svjetlosti. - Jednom bih te voljela iznenaditi, prva se probuditi, skuhati ti kavu i donijeti ti je na krevet.
- Da mi je to doživjeti - pecnem je.
- Znam - praveći smiješnu grimasu tužnog klauna, reče ona. - Znam da sam velika spavalica.
Gledam je kako pije kavu iz velike i bijele šalice držeći je objema rukama i uživam u prizoru i sretan sam.
Ponekad jako volim buđenje.

Copyright © 2009. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.