Svetica

Stanovnici jedne ulice ( priča prva )

Loreta je prva ustala i tuširala se, kad joj se Mirko prikrao i priljubio uz njeno dugo i vretenasto tijelo.
- Još te želim - reče joj.
- Znam - odgovori ona i nadmoćno se osmjehne.
- Nikako da te se zasitim - reče joj on, ljubeći joj već ukrućene bradavice. - Zašto te toliko želim?
- To ti moraš znati - podrugljivo reče Loreta: voljela je primati komplimente i biti željena, ali Mirko je ponekad pretjerivao, pomalo prelazio u dosadu ponavljanjem.
- Imaš najljepšu guzu koju sam ikad vidio - reče joj Mirko, a šum je tuša njegove riječi obojio žudnjom.
- Dosta je bilo! - uzvikne Loreta i lagano ga udari po prstima, koji su počeli istraživati skriveno. - Ti si manijak!
- Samo kad si ti u pitanju!
Loreta se izmigolji iz njegovog vlažnog i klizavog zagrljaja i stane podalje od tuša, ostavljajući Mirka samog pod mlazom. Ponekad je znao biti naporan u izljevima ljubavi. Zaljubljuje li se to on u nju? Dosadan je pomalo. Morati će nešto učiniti, podsjeti samu sebe.

Naslonjena na kuhinjski prozor, uživajući u kavi i cigareti, Loreta, dvadeset i sedmogodišnja platinasta ljepotica, otpuhne dim i nešto promrmlja.
- Što je sad? - upita glas iza nje.
Loreta se okrene i pogleda u Mirka visokog i zgodnog muškarca koji je već treći mjesec njen stalni partner i koji to neće još dugo ostati. Odlučila je to upravo sad, ovog trenutka. Ali mu neće reći. Ne još. Neka živi u lažnoj nadi. Ionako većina voli živjeti u lažnoj nadi. Tri je mjeseca potrošila na njega. Dovoljno. Dosta je bilo.
- Evo je opet - odgovori Loreta mahnuvši rukom u kojoj se titravo izvija dim iz cigarete. - Stara je točna ko sat.
Mirko priđe Loreti i malo je bokom odgurne, pokret intimnosti, pa se i on nasloni na prozor. Udiše miris Lorete koji tako dobro poznaje i voli, dok pogledom prati ženu koja upravo izlazi iz zgrade.
- Nije ona ni toliko stara - progunđa on. - Možda četrdeset i pet?
- Tebi ništa nije staro što se može poševiti! - ljutito sikne Loreta i odgurne ga: već je počela uživati u trenutku kad će mu dati košaricu.
- Što imaš protiv nje? - upita je on. - Žena mirno ide za svojim poslom i nikog ne dira.
- To ti misliš! - obrecne se bijesno Loreta. - Svaki put kad je sretnem na hodniku zgrade, naježim se zbog njenog pogleda.
- Pretjeruješ.
- Ne pretjerujem! Hoda baš ko neka jebena svetica. Glava poniknuta, oči oborene, ali pogledom šiba i lijevo i desno: sigurna sam da joj nikad ništa ne promakne.
- Ma ajde ...
- Tako je, kako ti govorim, majke mi! Dok prolazi pored tebe, tjera te osjećati se manje vrijednom.
- Ma daj, Loreta ...
- Vidi njega! Pa na čijoj si ti strani?
- Ni na čijoj - sad već pomalo ljutito odgovori mladić. - Zar moram biti na nečijoj strani?
- Pa bilo bi lijepo od tebe da mi vjeruješ - odgovori Loreta i podsjeti ga: - Sa mnom se ševiš, a ne sa njom, zar ne?
Mirko se nasmiješi na tu logiku i zapali novu cigaretu: Loreta zna biti ponekad prava prostakuša. Usprkos tome tako je zabavna, a voditi ljubav sa njom je pravo uživanje, doživljaj koji se pamti. I koji se uvijek iznova želi!
- Što imaš protiv nje? - upita Loretu izravno.
- Osjećam da me gleda kao da sam smeće!
- Zlato, nisi smeće i ti to dobro znaš - pomirljivo reče on. - Što te briga što neka napola luda žena misli o tebi?
- Ah! - uzvikne pobjedonosno Loreta. - Evo te! I ti misliš da je ćaknuta.
- Pa čuj - polako i tiho reče on. - Svi to govore. Jadnica je doživjela strašnu tragediju. Tako sam čuo, iako ne znam točno kroz što je to sve morala proći.
- Hoćeš li čuti?
Znajući kako će morati čuti, iako mu se uopće nije slušalo ni o čijim patnjama, mladić klimne i nalije još malo kave: potrebna mu je da se sasvim razbudi nakon burne noći sa Loretom.
- Autom su se survali u provaliju - obavijesti ga Loreta sjedajući preko puta njega i uzimajući još kave. - Muž joj je poginuo na mjestu, kćerka joj ostala nepokretna. A znaš li tko je vozio?
Mirko polako i teško odlijepi pogled sa užarenog vrha cigarete i zagleda se u isto tako užarene Loretine zelene oči. Jedva se suzdrži da se ne strese: još nikad nije vidio takav pogled i gledajući te zelene oči, za koje nekada, još trenutak prije, mislio kako su prekrasne, odluči prekinuti sa Loretom. Otići će iz njenog stana i više se nikad neće vratiti u njega. Ma koliko da je bude želio. Jer znao je da će burne i putene noći koje počivaju u njegovom sjećanju, buditi želju u njemu. Ali othrvati će se želji. Ma koju god cijenu morao platiti!
- Ona? - upita Loretu, iako je iz zlobe koju je čitao u Loretinim očima, već znao odgovor.
- Ona! - pobjedonosno uzvikne Loreta. - I sad izigrava sveticu!
- Zašto tako govoriš o ženi koju ni ne poznaješ?
- Varaš se! - prasne Loreta bijesno ustajući. - Poznajem je! Sasvim je dobro poznajem! Ista je ko i moja stara! Svetica! Koja se žrtvuje! Svetica.
Mirko ugasi nepopušenu cigaretu i odgurne nepopijenu kavu: odjednom osjeća silnu želju za bijegom s ovog mjesta. Ne može ovdje ostati više ni trenutak. Ne podnosi zelenu mržnju koja ubojito praska iz Loretinih očiju.


Copyright © 2009. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.