Gorki užitak

Poslijepodnevno je sunce užarenom pesnicom udaralo kroz otvoren prozor i vrijeđalo oči, usprkos napola spuštenim roletama. Borko je već nekoliko trenutaka pomišljao da ustane i povuče roletu prema sebi i tako zatamni sobu, možda je čak i malo rashladi tim činom, ali nije se mogao odlučiti i pokrenuti.
Osjećajući Vedranu pored sebe, njeno golo i silno vrelo tijelo, osluškujući njeno dahtanje, dok se borila povratiti zrak kojeg joj je nedostajalo, vraćajući se polako u realnost, previše je uživao u trenutku, a da bi ga se usudio razbiti.
- Dolaziš li k sebi? - upita je sa osmjehom.
- Ne zezaj! - dahne Vedrana.
- Umalo te nisam pljusnuo - reče joj Borko. - Svršavala si i svršavala i nikako da prestaneš. Uplašio sam se.
- Ozbiljno? - upita Vedrana radoznalo i pogleda ga ispod čuperka plave kose, koji je vlažan počivao na njenom čelu i dijelu obraza.
- Što je previše, previše je - reče Borko šaljivog izraza lica. - Uvijek si tako gladna!
- Ni sa jednim muškarcem nisam ovo osjećala - prizna Vedrana, a Borko nije znao vjerovati joj ili ne.
- Ni sa mužem? - upita Borko.
- Ah, on! - Vedrana se nagne preko njega i dohvati cigarete. - Nikad nije bio neki naročiti ljubavnik. Često me ostavljao gladnu i prije. Da o sadašnjosti ni ne govorim.
- Pa zašto si se onda udala za njega? - radoznalo upita Borko.
- Bio mi je prvi - odgovori Vedrana preko plamena upaljača. - I jedini do udaje. I priličan broj godina nakon udaje. A onda ...
- Što onda?
- Onda sam odjednom pomislila, kako to nije to i kako mora postojati i nešto više osim povremenog njegovog brzog skoka na mene.
- I počela si švrljati - dovrši Borko. - Koji sam ja po redu?
- Daj, molim te - odvrati Vedrana. - Nemoj sad o meni početi misliti kao o kurvi.
- Neću - obeća on i upita: - Zašto se ne rastaviš?
- Teško je - odgovori zamišljeno Vedrana. - Nisam nikad ozbiljno pomišljala na to. Mnogo sam uložila u brak, u zajednički posao, djecu.
- Ah! - uzdahne Borko, zapazivši kako je posao spomenula prije djece. - Kao i uvijek i ovog je puta lova u pitanju. Kad bih te zamolio, bi li došla k meni? Živjeti sa mnom?
Vedrana otpuhne dim i iznenađeno ga pogleda, a u njenim plavim i još uvijek zbog doživljenog užitka zamagljenim očima, Borko ugleda zapanjenost. Nasmije se i pogladi je po kosi.
- Ne brini - meko joj reče. - Ne mislim te to pitati.
- Ma čuj, Borko - reče Vedrana nelagodno otpuhujući dim. - Stvari nisu toliko jednostavne koliko ti misliš.
- Ne moraš ništa više govoriti - reče on. - Razumijem.
- Ne, ne razumiješ. Posao se upravo zahuktao i tu se vrti velika lova. Želim svoj dio. Zaslužila sam ga. Od četrnaeste sam godine sa njime i u svemu sam ga podržavala, pomagala mu u ostvarenju cilja. Sad smo tu, na korak udaljeni od onog što nam se nekad činilo nedostižnim.
- Rekao sam - ponovi Borko - kako nije potrebno nikakvo objašnjenje.
- Htjela sam ti to reći. Da me razumiješ.
Borko ustane i onako visok i gol, podigne ruke prema stropu, istežući svaki mišić tijela.
- Gdje ćeš? - upita ga Vedrana sa kreveta.
- Samo pritvoriti roletu - reče on i povuče roletu, polumrak zavlada u sobi, polumrak u kojem se žarila Vedranina cigareta.
- Nisam ti vidio kola dole, na ulici - primijeti Borko ponovo legavši uz Vedranu. - Gdje si parkirala?
- Na gornjoj strani.
- Zašto? - upita on nervozno. - Ima slobodnog mjesta čak i ispred same zgrade. Znam to, jer sam pogledao pola sata prije nego li si došla.
- Svejedno je - nemarno reče ona.
- Nije svejedno. Jednom će tvoj dragi muž naletjeti, vidjeti tvoja kola i sve shvatiti.
- Ne posluje u tvom kvartu.
- To se može promijeniti.
- Ne budi dosadan.
Borko proguta riječi koje su željeli izaći. Čemu? Već su mnogo puta vodili istovjetan razgovor. Vedrana je jednostavno lijena i uvijek ide linijom manjeg otpora. Pokušao je to, u početku njihove romance, koja je počela prije šest mjeseci, promijeniti. Bez uspjeha.
- Za pet ću ga godina napustiti - reče Vedrana odjednom i on je radoznalo pogleda. - Za pet ćemo se godina obogatiti i onda ću otići od njega, od njegovog zanemarivanja i biti ću bogata i slobodna.
- Pet je godina poduže vrijeme - reče Borko. - Mnogo se toga može dogoditi. Promijeniti ćeš mišljenje.
- Neću.
- Hoćeš! - uvjereno reče on. - Ono što ti se danas čini velikom lovom, za pet će ti godina izgledati malo. Apetit će ti se u međuvremenu povećati. Uvijek je tako. A love će biti, budi uvjerena. Jer jedno se mora priznati tvom mužu: pravi je stroj za stvaranja love! Samo ti nećeš moći do nje!
- Vidjeti ćeš - reče ona. - Uvjeriti ćeš se.
- Dobro - popusti on. - Vidjeti ćemo.
- A sad moram ići - reče Vedrana, opkorači ga, poljubi i siđe sa kreveta. - Za pola sata on treba doći kući. Taman ću se stići istuširati prije njegovog dolaska.
Gledao ju je kako se uvježbanim pokretima brzo oblači, provjerava izgled kose u malom ogledalu kojeg je izvukla iz velike crvene torbe, popravlja šminku. Za pet je minuta bila spremna.
- Javiti ću ti kad budem mogla doći - reče prilazeći mu i ljubeći ga.
- Biti ću spreman.
- Kao i uvijek - promuklo smijući se reče Vedrana.

Ostavši sam u stanu, Borko odšeta i dalje onako gol iz sobe i uputi se prema balkonu. Namjeravao je pogledati Vedranin odlazak, kao što je svaki put činio. Ali je ovog puta bilo drugačije.
Pored Vedraninog automobila, kojeg je dobro poznavao, gledajući kroz prozor kuhinje ugleda njenog muža i još dvojicu sa njime. A zatim ugleda i Vedranu. Iznenađeno je zastala i mogao je zamisliti šok na njenom licu. A zatim je njen muž priskočio i pljusnuo je. Ona druga dvojica su se odmah umiješali i zgrabili ga za ruke, smirujući ga.
Prvi Borkin nagon, prva misao, bila je uskočiti u traperice i sjuriti se dole, na vruću ulicu, pomoći Vedrani koliko može, primiti jedan dio bijesa na sebe. Ali se onda sjeti Vedraninog pogleda, straha u njemu, kad je pomislila da će on zatražiti da živi sa njim. Zatim se sjeti njenih planova, za koje je sumnjao da će ih ostvariti, ali svejedno su mu bili odvratni. Gadila mu se pohlepa kojom je odisala dok mu je govorila o svojim planovima.
A onda je postalo kasno djelovati. Vedrana je sjela u kola, gurnuta bijesnim pokretom ruke muža i krenula. Njen je muž vozio za njom. Sve je bilo gotovo.
Borko, i dalje sasvim gol, odšeta do kupaonice i stane pod tuš. Nije bio sasvim siguran što želi sprati sa sebe.


Copyright © 2009. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.