Lovac

Sjedeći za upravljačem i napeto gledajući automobil kojeg je nastojao ne izgubiti iz vida, pazeći da ne primijete pratnju, pa stoga održavajući pristojnu razdaljinu, Adam se gorko osmjehne prisjetivši se bezbroj filmova koje je odgledao i u kojima se odigravala gotovo identična scena: prevareni muž prati nevjernu ženu i njenog ljubavnika. Udobno zavaljen u stolici, okružen mrakom, nije susprezao podrugljivi smiješak na licu. Tako i treba tom blesavom tikvanu, sigurno je to i zaslužio. Brak! Pih! Samo se budale žene i vezuju za jednu ženu čitavog života. Pa to skroz neprirodno. Muškarac je po prirodi lovac, lutalica. Zar i najslađe jelo ne dosadi uživa li se u njemu svakog dana?
Ali mu sad nije do smijeha. U jednom se trenutku previše približio automobilu kojeg prati i lijepo je mogao vidjeti odsjaj u plavoj kosi Amelije i usta mu se osušila. Poželi zapaliti, a onda se sjeti da je zajedno sa Amelijom prestao pušiti prije šest mjeseci. Je li njen ljubavnik nepušač? Jer ona je predložila prestanak pušenja, a on … Zašto mu to čini? Zar joj on nije dovoljno dobar? Ubija se od posla u ovoj prokletoj krizi, radi po dvanaest sati dnevno, ponekad i više, iscrpljuje se, ali ni Ameliju ne zapostavlja. Vode ljubav redovito, pazi na to. Kad su posljednji put ...
Adam žmigne i zatrese glavom, pokušavajući se sjetiti kad je posljednji put vodio ljubav sa svojom ženom. Bilo je to ... zar je moguće? Ne vara se? Na samom početku ljeta, a sad je Nova godina pred vratima! Biti će ovo krasan doček Nove godine. Kako se to dogodilo? Zbog čega? A bio je uvjeren ...
Pomamni pisak sirene koji mu je kidao nadražene živce, vrati ga u stvarnost. Kolona se zaustavila, negdje je došlo do zastoja i oko njega svi nervozno pritišću sirene. Adam mirno sjedi, primorava sebe na smirenost. Mora biti poput lovca na čeki: miran i sabran i djelovati onda kad se ukaže prilika. Neka trube, neka se nerviraju. On neće sebi to dozvoliti. Svima se žuri. Uvijek u nekoj trci, uvijek u žurbi, uvijek u nedostatku vremena.
Što će učiniti, kad stane ispred Amelije i njenog ljubavnika? Jer odlučio je stati baš ispred njih i pogledati ih u oči. U Amelijine oči, prvenstveno. I glasno je upitati i pritom joj gledati izraz lica: zašto?
Bijes, koji je osjetio kad je proteklog jutra, a sad se spušta noć, pet je sati, zima tamnim ogrtačem već caruje nad gradom, popustio je i već zna, da pištolj kojeg je ponio sa sobom i koji počiva u džepu njegove tople kratke vindjakne neće upotrijebiti. Neće je ubiti, kučku prokletu! Neće ni njega. Ljubavnik je nevažan. Ali ona, Amelija ...
Nepregledna kolona ponovo krene i Adam primijeti kako se sad već mnogo brže kreće. Približavaju se izlazu iz grada. Kuda su se ono dvoje ispred njega uputili? U neki motel? Imaju li neki "svoj" motel? Jer, ako imaju, pa to znači ... uhhhhh ... pa to onda znači da ga njegova Amelija vara već dugo vremena. Eno, opet joj kosa svjetluca: naslonila je glavu na rame svog ljubavnika.

Adam se sjeti kako je nekad davno, dok joj je još udvarao ni ne sanjajući da će mu takva ljepotica postati ženom, znala na isti način nasloniti glavu na rame, dok bi on vozio i bio sretan osjećajući njenu toplu blizinu. Bilo je lijepo, bilo je uzbudljivo, bilo je to divlje udvaranje i nije mogao zamisliti život bez nje. Ne više od kad je osjetio nasladu u Amelijinom naručju. Nije to bilo kao sa ostalim ženama.
- Posebno je - rekla mu je ona kad joj je to spomenuo onog dalekog dana. - Ne znam kojom riječju to opisati.
- Nepostojeća riječ koja govori o ljepoti koju proživljavamo - ponudio je Adam rješenje.
- I koje će zauvijek trajati - dodala je ona i na isti način naslonila glavu na Adamovo rame, kao što sad naslanja glavu na rame svom ljubavniku u kolima ispred.
- Zauvijek - promrmlja Adam podrugljivo u tamu, prema cesti, prema hladnoj noći koju su osvjetljavali farovi, pa ponovi: - Zauvijek.

Cestom prepunom oštrih zavoja spuštaju se prema moru, poznat mu je svaki metar i Adam se odjednom sjeti i motela prema kojem, čini se, voze. Nevelik i skroman motel, kao stvoren za potajne ljubavnike. Tu će mu se pružiti prilika da učini ono što namjerava. Pojuriti će i parkirati pored njih, pa izaći iz kola i ... Ali, zar ono dvoje ispred njega ne juri suviše brzo niz ovo brdo? Pa tu su oštri zavoji, a i saobraćaj koji im juri u susret je prilično gust. Što je tom kretenu? Zašto ...
Nikad nije završio misao. Odjednom su stražnja svjetla automobila kojeg je tako dugo pratio nestala. Jednostavno ih više nije bilo. A onda se začuje tresak i svjetlost farova zapara po nebu i Adam shvati što se dogodilo. Izletjeli su sa ceste i survali se niz provaliju, možda sve dole do ledenog mora.
Zaustavi kola ludo kočeći uz sam rub ceste, na istom mjestu gdje su kola koja je pratio izletjela, primjećujući kako je branik izbijen i samo desetak metara niže, ugleda slupani automobil. Ne razmišljajući, ne oklijevajući ni trenutka, Adam se sjuri prema unesrećenima, ne mareći za oštro kamenje koje mu je povređivalo noge. Odjednom su u njegovim mislima prestali biti ljubavnici, preljubnici. Sad su to samo ljudi kojima je potrebna pomoć. I koju će im on pružiti.


Copyright © 2009. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora