Olakšanje

Nikola, od čitave posade zvan Nik, izađe iz svijetlo-plavo obojene stare zgrade i zakoračivši na vjetrovitu i prohladnu ulicu. Na trenutak, prije nego što će krenuti prema obližnjem lokalu iz koga je prije nešto više od sata izašao, zastane i duboko udahne hladni i slani zrak uživajući u ledenom osvježenju.

Samo nekoliko trenutaka ranije nalazio se u vrućoj sobi pretrpanoj namještajem i brzo se oblačio, jer kad je konačno bilo sve gotovo, nije ni trenutka više želio biti gol. Osjećao se nelagodno, ali ne zbog kurve koja ga je doslovno pokupila prije jednog sata u baru, već zbog nekog čudnog osjećaja koji ga nije napuštao. Nadao se da će se nakon toga osjećati lagodnije, opuštenije, ali je to izostalo. Kao da i nije bio sa ženom. A čitav jedan mjesec i mnogo prostora zjapi između ove kurve u Pireju i one u Singapuru. Između toga je samo more i more, ovog puta i više nego uzburkano more i osjetio se sretnim kad su se približili Sueskom kanalu. Muke se bliže kraju.
I kurva se oblačila pored njega, daleko sporije i bestidnije, ni malo ne nastojeći prikriti golotinju. Niku se činilo da to namjerno radi, kao da je primijetila, možda osjetila njegovu nelagodnost zbog zajedničkog doživljaja-zagrljaja koji ih je nakratko spojio, ali koji ih ni malo nije uspio zbližiti. Naprotiv, kao da ih je još više udaljio. Dvoje stranaca u kratkom i brzom susretu. Ništa više.
Kurva je, negdje joj je oko dvadeset i pet, ocijenio je Nik, onako polugola i navlačeći plavu maju, golom rukom pokazala na bocu "ouza" koja se nalazila na malom i okruglom stoliću pored prozora kroz koji je ulazila noć. Nik je zahvalno klimnuo, prišao stoliću i kroz prozor ugledao luku i začudio se pogledu koji se prostirao: nije ga očekivao. Nekako je bio siguran da će ugledati sasvim običnu zgradu preko puta. Natočio je "ouzo", udahnuo miris pića sa uživanjem i u jednom ga dahu istresao u grlo koje mu se stezalo.
Van. Što prije izaći iz ove sobe. Van!
- Irene - rekla je ona odjednom, a oko crnih joj očiju urezale sitne bore, čitava mrežica bora, upirući prstom u svoje bujne grudi, još uvijek čvrste, u što se Nik i sam uvjerio.
- Nikola - promrmljao je on, pa nalio još jednu malu i usku čašicu.
- Nikolaos?! - uzviknula je kurva, pa dodala mucajući engleski i prilazeći mu: - National winner.
Nik ju je sa nerazumijevanjem koje mu se čitalo u očima pogledao. Nasmijala se na taj pogled i odjednom mu više nije izgledala poput kurve, već više kao neka obična djevojka iz susjedstva.
- Nike - rekla je grčki i odmah dodala engleski: - Victory!
Shvatio je, naravno. Tumači mu njegovo ime. Nalijevajući još jednu čašicu, znatiželjo ju je gledao.
- Laos - rekla je grčki sasvim polako, da bi on mogao pratiti i odmah engleski: - People.
Nik se nasmijao. Narodni pobjednik. To znači njegovo ime. Narodni pobjednik. Od grčke riječi "nike", što znači pobjeda i riječi "laos" što znači narod.
Ponudio ju je cigaretom i oboje su pušili i osmjehivali se jedno drugom. A onda je Nik klimnuo djevojci zahvaljujući joj se na piću i brzim koracima izašao. Nije više mogao podnijeti atmosferu u zagrijanoj sobi i previše svjetlosti kojom su bili obasjani.

"Pobjednik", gorko pomisli na ulici paleći još jednu cigaretu u dugačkom nizu te noći koja je tek počinjala. "Veliki pobjednik. Koji je pobjegao od jedine koju je želio uplašivši se bračnog života. I sad je ...". Gdje? Nije bio sasvim siguran.
- Jebena Nova godina - reče glasno u prohladnu večer i uputi se prema najbližem baru čiji je neonski natpis toplo i primamljivo žmirkao prema njemu. - Jebeni dani bude u meni ružna sjećanja. Moram ih isprati pićem. Sa mnogo pića.
Otvori vrata i zagazi po piljevini kojom je bio posut pod lokala. Dopadao mu se taj grčki običaj. Čovjek je gazio baš kao po mokroj travi i prijao je taj osjećaj.
- Ouzo - glasno reče i nasloni se dugački šank za kojim su stajali mnogi posjetitelji, sve pomorci, shvati odmah.
Čudilo ga je vlastito raspoloženje. Očekivao je osjetiti rasterećenost, olakšanje i neku vrst mira. Umjesto toga u njemu se probudile uspomene i kljucaju ga, kljucaju i ne daju zaboraviti, dok čašice "ouza" brzo se magijom stvaraju ispred njega na šanku i još brže nestaju. Tuga ga steže sve jače sa svakom čašicom koju istresa u sebe, a opet, uzaludna nada kako će sa pićem stići i zaborav, ne napušta ga.
Nije ni primijetio kako se bar sve više puni i kako je u njemu sve više galame i dima i smijeha. Ali se nije iznenadio kad ga snažan udarac pogodi u bradu i pošalje na pod: počela je masovna tuča. Polako, ne žureći, neka mu se stabilnost koliko-toliko vrati, Nik je ustajao spremnih šaka i osmjehujući se radosno sa veseljem se pripremajući zadati prvi udarac.
Konačno mu je nešto skrenulo misli i donijelo olakšanje.


Copyright © 2009. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.