Pisač

Zastavši na pragu ulaznih vrata u stan, Marko Herman, pedeset i četiri godine star visok muškarac, prilično prorijeđene smeđe kose i blagih smeđih očiju pažljivo obriše cipele, jer vani je padala sitna i dosadna kiša, pa otključavši vrata stana, zakorači u hodnik. Istog časa, Dragica, njegova supruga, stupi u hodnik došavši iz kuhinje, položi ruke na kukove i upitno se zagleda u njega.
- Što je? - upita Marko primjećujući kao i uvijek njenu ljepotu: u svojoj četrdeset i petoj, Dragica je uspjela zadržati svježinu mladosti i on se ponosio time.
- Zaboravio si! - reče ona, a glas joj je bio na rubu plača. - Ponovo si zaboravio!
- Ma što sam to zaboravio?
- Mobitelom sam ti javila da na večeri imamo goste i da, kad budeš dolazio kući, kupiš dvije boce onog dobrog crnog vina, kojeg si kupio i prošli put.
- Uh!
- Što uh? - upita Dragica. - Dragi moj, znam da si profesor po zanimanju i da ponekad voliš izigravati ...
- Ništa ne izigravam! - prekine je Marko.
- ... rastresenost - dovrši Dragica mirno. - Ali što je previše, previše je!
- Što je previše? - upita on.
- Eto, vidiš - reče ona uz nemoćno slijeganje ramena. - Sad se lijepo vrati na ulicu, ali prije toga uzmi kišobran i kupi vino koje si obećao kupiti.
- Oprosti - reče Marko i poljubi je u kosu. - Ne znam što mi je. Zašto zaboravljam. Možda starost?
- Starost? - podsmjehne se Dragica. - Nisi mi djelovao starački jutros pod tušem.
- Ah! - reče on tiho i blago se osmjehnuvši na lijepo i prijatno podsjećanje: sad zna kako više nije ljuta na njega. - Idem.
- Morati ćeš nešto poduzeti - reče mu ona u leđa.
- Poduzeti? - Marko Herman se okrene. - U vezi čega?
Dragica duboko uzdahne: ponekad je zbilja nemoguće razgovarati sa njim. Čini se da je danas upravo jedan od takvih dana.
- U vezi tvoje zaboravljivosti - strpljivo i blago reče ona.
- Ah, to!
- Shvati to ozbiljno - reče ona. - I poduzmi nešto.
- Što? - upita on i pogleda je pravo u oči. - Da nosim notes sa sobom i zapisujem u njega?
- Vidiš, to uopće nije loša ideja.
- Ozbiljno to misliš?
- Najozbiljnije! - odgovori Dragica i klimne. - Čekaj! Imam jedan notes baš kao stvoren za tebe. Pričekaj.
Napola zbunjen, napola zabavljajući se profesor Marko se osmjehne stojeći sam u hodniku i čekaju da se Dragica vrata. U što li se to pretvara njihov razgovor ...
- Evo! - reče Dragica pružajući mu mali crni kožni notes. - Ima tanku kemijsku u svojoj unutrašnjosti, dovoljno ga je samo otvoriti.
- Hvala - ozbiljna izraza reče Marko, prihvati notes, otvori ga, izvuče malu i pozlaćenu kemijsku iz njegove unutrašnjosti i zapiše: "Kupiti dvije boce crnog kod Petrića".
- Što to radiš? - upita ga Dragica gledajući ga znatiželjno.
- Evo što - odgovori on i pruži notes prema njoj. - Upravo sam zapisao prvu točku svog podsjetnika.
Dragica se samo osmjehne.

Tri mjeseca kasnije, nije se više osmjehivala.
- Dragi moj - reče mu nakon što su završili sa laganom večerom: Marko se već udobno smjestio u omiljenu fotelju, duge je noge ispružio, njoj se činilo, do same sredine dnevne sobe - moram ti nešto reći.
- Reci - reče joj on odsutno, kako je već znao razgovarati u posljednje vrijeme: točnije, posljednjih šest mjeseci.
Dragica ga je gledala, pažljivo prateći njegove pokrete. Dohvatio je daljinski upravljač i glazba sa TV prijemnika priguši njihove glasove. Zatim odloži daljinski, dohvati onaj notes kojeg mu je ona poklonila prije tri mjeseca i nešto nažvrlja u njega.
- Slušaš li me? - upita ga ona.
- Slušam.
- Onda me gledaj! - ljutito reče Dragica. - Ostavi taj prokleti notes već jednom na miru!
- Ali ... - mlako protestirajući Marko je pogleda. - Ti si mi poklonila notes. Sjećaš se?
- Sjećam se - reče ona. - I sad bih voljela da to nikad nisam učinila.
- Zašto?
- Pa sve zapisuješ u njega! - gotovo vikne Dragica. - Svaku pojedinost svog života!
- Pretjeruješ, draga moja!
- Ne pretjerujem ništa! - uzvikne Dragica: u jednom se skoku stvori do Marka i zgrabi notes koji je počivao na rukohvatu fotelje.
- Što to činiš? - zgrane se Marko: notes je njegov, njegove su misli u njemu!
- Slušaj! - umjesto odgovora počne ona čitati iz notesa: - "Telefonirati Lejli". "Kupiti gumu". "Posjetiti Zorana". "Dovršiti knjigu". "Posjetiti M. u bolnici".
- Dosta! - reče Marko buneći se.
- Shvatio si? - podrugljivo upita Dragica. - Ne moram nastaviti?
- Ne moraš nastaviti.
- Sve zapisuješ! - vrisne ona. - Baš sve! Evo, uvjeri se: "Nemam stolice već tri dana: kupiti ..."
- Dosta! - ponovi Marko glasnije.
- Je li dosta? - neumoljivo nastavi ona. - Pazi ovaj vrhunac vrhunaca: "Večeras voditi ljubav sa ..."
- Dostaaaaaaaaa! - zaurla Marko, skoči iz fotelje i otme joj notes. - Rekao sam da je dosta! Koliko puta moram ponoviti? Ovo je moj notes! Moje misli! Nikad nisam ni pomislio da ćeš zloupotrijebiti povjerenje i čitati ga. Ovo je moj notes!
- Znam! - razdraženo odvrati Dragica. - Proklet dan kad sam ti ga poklonila. Sve zapisuješ! Baš sve! Ljudi ti se podsmjehuju kad na ulici zastaješ svakih nekoliko koraka i zapisuješ u njega.
- Baš me briga za njih!
- A je li te briga za mene? Za nas?
Marko je pogleda: onako zarumenjela zbog žestine rasprave, blistavih crnih očiju, bila je zbilja lijepa.
- Znaš da jest - odgovori joj. - Ne moraš to ni pitati.
- Onda baci prokleti notes! - zatraži zapovjedno Dragica. - Prestani zapisivati svaku glupost u njega!
Baciti ga? Ne traži li previše? Baciti svoje misli?
- Učiniti ću tako - reče Marko tiho. - Idem prošetati, smiriti se nakon ove prepirke. I baciti ću notes.
- Sigurno? - upita ona.
Marko samo potvrdno i odlučno klimne. Skine majicu koja se zalijepila uz njegova leđa zbog vrućine, ali i zbog neuobičajenog uzbuđenja. Uzme čistu i svježu košulju, obuče je i krene prema vratima.
- Samo ću prošetati - obavijesti Dragicu. - Smiriti se. Uzbudila me je prepirka.
- Prošeći - reče ona. - Smiri se. Uzmi vremena koliko hoćeš. Ali se vrati bez notesa!
Marko se sasvim malo osmjehne, klimne joj, otvori vrata i izađe iz stana. Stojeći u hodniku zgrade, prije nego li će se početi spuštati stepeništem, zavuče ruku u džep i izvuče notes.
"Baciti ovaj notes. Kupiti drugi. Ne dozvoliti da ga ONA vidi".
Pročita dva puta zapisano, pa zadovoljno klimnuvši glavom, počne silaziti mnogobrojnim i zavojitim stepenicama.


Copyright © 2009. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.