Gusari

Vođa trojke, Dominik, visok muškarac, na početku tridesetih, plavokos, zelenih očiju, pažljivo još jednom ocijeni situaciju: na njemu je odluka o kretanju u akciju ili odustajanje od akcije. Sva mu čula napeta do krajnjih granica, dok se trudi sve obuhvatiti jednim jedinim brzim i sveobuhvatnim pogledom.

Napeto gleda u udaljen desetak metara od benzinske pumpe parkiran automobil i zna, kako u njemu sjedi Goran, vješt vozač, ledenih živaca i njegov stari prijatelj sa kojim obavlja ovaj posao, a i mnoge druge, već čitavih deset godina: počeli su prijateljevati i surađivati na početku svojih dvadesetih godina. Uvjerio se u Goranove živce već mnogo puta: ako Goran uopće ima živce. Ponekad sumnja u to...

Vidi i trećeg, posljednjeg člana trojke, koji se pridružio tek jučer i ovo će mu biti prva akcija. Vatreno krštenje. Jedino ga on pomalo brine. Darko stoji pored automata za bezalkoholna pića i ničim ne odaje nervozu. Dominiku se dopada Darkovo ponašanje: klinac ima svega osamnaest, ali djeluje samouvjereno. Trebalo bi biti sve u redu. Ne, brzo se ispravi: biti će sve u redu!

I Dominik odluči, klimne glavom i zagladi rukama podužu kosu: znak za napad, znak za udar na nemarnost i lakovjernost putnika. Omamila ih vrućina i dugo putovanje i čine greške. Sada je došlo vrijeme da im se te greške naplate. Sve se kažnjava, svaka greška: život ne prašta.

U svojoj nutrini, drhteći od uzbuđenja, ali naizgled sasvim miran, čak i leden, Darko odahne kad ugleda dogovoreni znak. Sve je bolje od ovog čekanja: nikada mu se čekanje nije činilo toliko teškim, kao sada.

Odlučnim korakom uputi se prema sivom automobilu, sivom Ford Eskortu i ne oklijevajući ni trenutka, sagne se i kroz potpuno spuštena stakla, gotovo se uvuče u unutrašnjost kola. Ne osjećajući ni strah ni uzbuđenje, kao da je trenutno u njemu sve zamrlo, Darko pokupi sa sjedala sve što se na njima nalazilo: dvije smeđe omotnice, mobitel, jednu mušku ručnu torbicu i digitalni foto-aparat. Izvuče gornji dio tijela iz kola, uspravi se, pa krupnim koracima, jer visok je i gibak, korača prema Goranu koji ga čeka za upravljačem crne Fiat Bravo, a dok užurbano hoda na vrelini asfalta, sve ono što je pokupio iz kola brzo ubacuje u za to već pripremljenu crnu i neprozirnu najlon vrećicu, koju nemarnim pokretom ruke ubacuje u Goranov automobil kroz spušteno stražnje staklo i odmah se udaljava, sada čist, bez materijalnog dokaza u rukama. Dokoni šetač.

Svoje je odradio i olakšanje, koje sve više zamjenjuje euforija, počinje ga valovito oplakivati i uživa u osjećaju koji ga grije, uzbuđuje, dok gleda kao Goran pritišće gas i nestaje brzinom munje, zajedno sa ukradenim stvarima. Koje je on, Darko, ukrao. Prvi put! Tresući se od navale adrenalina, Darko se okrene i pogleda prema pumpi, očekujući neki znak Dominika, vođe skupine. Ali je Dominik zauzet: stoji sa nekom kartom u rukama i odvlači pažnju prodavača.

Krajičkom oka, Darko vidi kako se pokradeni vozač Ford Eskorta vraća iz toaleta i umalo od uzbuđenja da to ne dovikne svome vođi, ali ugleda kako mu se Dominik osmjehuje, sklapa kartu i kreće prema obližnjem parkiralištu. Igra igru: pretvara se kako je na parkiralištu ostavio kola. Darko ga prati, hoda užurbano za njim, a ponos, sreća, rastu u njemu i rastu, da to više ne može izdržati. Napući usne i počinje veselo zviždukati.

- Opasan si ti mali gad, je li? - pita ga Dominik, ali mu se grubim licem razlio smiješak, a u pogledu odobravanje. - Odlično si to obavio. Čestitam!

Tomislav zna da se nalazi na pola puta: točno onoliko koliko je sati vožnje iza njega, toliko je još ispred njega. Mnogo je to sati za upravljačem, ali ne žali, čvrsto je odlučio da paket osobno preda njenim roditeljima. Mora vidjeti njihov izraz lica. Kad ga otvore.

Skrene pogled sa užarenog asfalta kojim juri, sredina je ljeta, vrućina legla čitavom svojom težinom i čini mu se, kako se cesta ugiba pod njom. Kroz oba spuštena prozora gotovo da i ne dolazi do nekog pažnje vrijednog osvježenja: vruće je za ...

I sinoć je bilo vruće, uostalom kao i proteklih mjesec dana. Možda su se zbog vrućine posvađali? Nije siguran ni kako je svađa otpočela. Zna samo to da mu je dosta i da više nikada ne želi voditi takve iscrpljujuće i potpuno beskorisne razgovore sa Sandrom. Beskorisne i naporne. Kakvim ga je rječnikom obasipala! Pogrdne su joj riječi navirale iz usta, onih istih koje su mu znale pružati nasladu. Umjesto toga, čitav je sat slušao pogrde, crni i smrdljivi izljev bijesa, dok je u njemu kuhalo: do kada će sve ovo podnositi? Nije bilo prvi put i počelo mu je svitati, kako će se ovakve ružne scene ponavljati, čini se sve češće i češće. Odjednom mu se nametnula odluka kako mu je dosta toga i kako to više ne želi podnositi.

Prisjećajući se njenog posprdnog smješka, kad joj je to rekao, Tomislav se nasmiješi, vučji mu cerek ludog zadovoljstva preleti licem, crne mu oči zasvijetle, dok na trenutak skreće pogled sa ceste i zaustavlja ga na luksuzno umotanom četverokutnom paketu položenom na suvozačevo sjedište: poklon za Sandrine roditelje!

Zamišljajući njihova lica, dok budu otvarala paket, Tomislav prasne u glasan i raspoloženi smijeh, pa pojača glazbu na radiju i doda još malo gasa.

- Točno sedam velikih! - zadovoljno reče Dominik

Sjede u kolima i prebrojavaju današnji plijen: šest je sati, vrućina ne popušta, svi su znojni, umorni, ali i zadovoljni.

- To sa onom lovom od one blesavice iznosi dvanaest - izračuna Goran, vozač.

- Tri velika i debela soma i to u eurima za jedan dan! - zapanjeno promrmlja Darko.

Ona se dvojica starijih nasmiju: malac je već u mislima podijelio plijen i misli kako je to velika lova, sad kad nema ništa, ali uskoro...

- Hajde, izlazimo iz kola i idemo na piće - odluči Dominik. - Zaslužili smo.

Bez riječi izađu iz kola i sa osmjesima na licu, upute se prema obližnjem kafiću, izaberu stol po strani, naruče bezalkoholna pića i prepuste se uživanju mirovanja, bez napetosti, bez opreznosti, samo i jednostavno puko sjedenje. Prvi luksuz u vrućem danu.

- Umoran sam ko pas - reče Darko. - Nisam mislio da ću se ovoliko izmoriti.

- To je zbog napetosti - pouči ga Dominik. - Ali naviknuti ćeš se i sve bolje podnositi.

- Nadam se, jer zbilja sam umoran...

- Još je rano - reče Dominik. - Hoćemo li popiti ovo, pa još jednom pokušati? Posljednji put za danas?

Darko primijeti kako njih dvojica napeto gledaju u njega i zna: zakaže li sada, može se oprostiti od ovog unosnog posla. Osjeća umor, ali i želju za još jednom avanturom, jer to i jest avantura. Kad se samo prisjeti one crvenokose glupače u dvosjedu "merđe", srebrne boje, kako izlazi iz kola i ljulja bokovima dok svi pilje u njenu stražnjicu, a on, Darko, za to vrijeme mirno prilazi "merđi" i pokupi joj iz pretinca torbicu, a u torbici hrpica eura za koju je nakinđurena dama morala poduže crnčiti. Ako ih nije zaradila na leđima. U mislima je još jednom vidi kako se izvlači sa sjedala, briše znoj i juri prema toaletu, ostavlja mu vremena i prostora za djelovanje: na suvozačevom sjedalu se nalazi hrpica koja ga zanima, privlači ga poput magneta. I dok dama zalazi u toalet, on se mirno poslužuje baš kao da se nalazi u nekom supermarketu…Ulov: blizu 3 000 eura!

- I ja sam za - odluči Darko, prisjećajući se radosti, kad su ustanovili kako se u torbici nalazi hrpa eura.

- Dogovoreno! - zadovoljno reče Dominik. - Odmorimo nekoliko minuta i krećemo. Osjećam da će dan biti gromovit!

Tomislav baci još jedan pogled na raskošno umotan paket na suvozačevom sjedištu. Osjeća umor od predugačke vožnju po ovako vrelom danu i kad ugleda u daljini benzinsku pumpu, zadovoljno uzdahne. Zaustaviti će se na trenutak, tankirati gorivo, popiti nešto osvježavajuće, popišati se i u miru popušiti cigaretu. Postepeno smanjuje brzinu i skreće prema pumpi. Kroz otvorene mu prozore počinje dopirati još jača zapara i težak miris benzina.

Tomislav izađe iz kola i ogleda se oko sebe, pa kad ugleda natpis koji ga je obavještavao kako se tamo nalaze toaletne prostorije, zadovoljno zagunđa i uputi se prema njima. Olakšati se, samo na to misli: već jedan sat osjeća potrebu za mokrenjem.

Sve je isto kao i prije, a opet, sve je i drugačije. Benzinska je pumpa druga, okruženje je drugo, čak su i neki od glavnih aktera drugi, ali oni prvi među glavnima, isti su.

Darko mirno, jer sad je već uhvatio rutinu i srodio se sa njom, pogledom prati vozača kako žuri prema WC-u: vidi i Dominika, kako ulazi u ostakljenu prostoriju prodavača, a zna i kao je malo dalje Goran na svom mjestu; čeka da mu on, Darko, preda plijen i da nestane u trenu.

U trenutku dok muškarac ulazi u toaletne prostorije, Darko prilazi kolima, otvara pretinac, ne nalazi ništa i prstima prelazi preko sjedišta: napipa nešto hladno, izvuče to i zagleda se začuđeno i iznenađeno, ali ne i uplašeno, u pištolj. Odmah ga ubacuje u vrećicu, grabi luksuzno umotan paket, koji je poprilično težak - možda je pun love? - i brzo koračajući prilazi Goranu, ubacuje mu paket i vrećicu sa pištoljem u kola, jer jako je važno ništa ne zadržati kod sebe, čitav su mu dan to utuvljivali u glavu.

Dok Goran naglo odlazi, Darko se polako vraća, pridružuje liscu Dominiku, pa zajedno lagano, bez žurbe, odlaze na ugovoreno mjesto sastanka, na kome će podijeliti plijen i rastati se na nekoliko dana.

Tomislav se olakšan sa divnim osjećajem lakoće vraća kolima i odmah primjećuje promjenu: nema paketa. Zbunjeno se ogleda oko sebe i već zausti, ali se naglo predomisli, plati gorivo, sjedne za upravljač i krene. Vozeći polako, pipka slobodnom rukom ispod sjedišta: nema pištolja. I njega su ukrali. Paket i pištolj! Prokleta nepažnja! Sam je kriv.

Lagani mu osmjeh počinje titrati na licu, uskoro se smije i smije, dok mu suze naviru na oči...

U sjećanju vidi Sandrine širom otvorene i bijesne oči, dok mu siktavim glasom ljutite zmije sipa uvrede u lice. Prokleta bila! Više je ne mora slušati! Nikada više! Zatim se sjeti da bez paketa nema smisla posjetiti Sandrine roditelje i odluči se vratiti. A toliko ih je želio iznenaditi poklonom! Smijući se glasno, počne okretati upravljač, kad ga silan udarac pogodi i pomete mu sjećanje, pomete sve, nastupi ništavilo.

- Troje mrtvih zbog budale koja je bez vidljiva razloga odlučila promijeniti svoj smjer vožnje - reče istražitelj. - Da mi je samo znati što ga je ponukalo na to. O čemu li je razmišljao, trenutak prije nego što ga je šleper naprosto pretvorio u kašu. Ludnica! Živimo u ludnici!

- Mnogi čine nešto bez ikakva razloga - reče ravnodušno jedan od bolničara: oguglao na svakojake prizore, ni malo se nije uzbudio.

- Spremite lovu - reče Dominik, podijelivši plijen na tri dijela: onaj namijenjen Darku nešto je mršaviji. Darko to vidi, ali šuti. - Današnji je dan bio dobar. Nekoliko ćemo se dana primiriti, a zatim...

- Paket - reče Goran. - Moramo još vidjeti što je u paketu.

- Pa što čekaš? - upita Dominik. - Otvaraj!

Dok gleda sa stražnjeg sjedala automobila u kojem dijele plijen, Darko se raduje kraju dana, početku večeri, uzbudljivoj noći, jer...

Jučer je dogovorio spoj sa Valentinom, slatkom malo, sedamnaest joj je tek, koju bezuspješno oblijeće već mjesec dana. Mala je konačno popustila, večeras se nalaze. Izvesti će je i isprsiti se, neće žaliti lovu, sad je ima na bacanje, a biti će je i ubuduće. Zaradio je u jednom danu koliko njegov stari...

Posprdno se nasmiješi na tu misao, na tu usporedbu, dok gleda kako Goran divljački kida luksuzni omot paketa. Još jedan kratak trenutak i večer će pripadati samo njemu i lijepoj Valentini, uživanju...

- Ma što...? - zapanjeno prosikta Goran.

Zagolican neobičnim glasom Gorana, radoznao do ludila - kakav li je to plijen ugrabljen, koji je čak i prekaljenog Gorana zapanjio - Darko zgrabi šakama prednje sjedalo, povuče tijelo prema naprijed i zagleda se u otvoreni paket: ostaje bez glasa, zgranuto zuri u košmar, ludi san...zatim se pribere, izleti iz automobila i svom snagom počne trčati sa jednom jedinom željom u sebi: što dalje od automobila, što dalje od svojih partnera, što dalje od paketa, što dalje od odsječene i krvave ženske glave u paketu, u čije se ledeno-beživotne oči zagledao, što dalje...

Copyright © 2006. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.