Razgovor muški

- Pozdrav tebi!

- I tebi!

- Pa gdje si nestao? Nismo se sreli čitavu vječnost.

- Tu sam. Čitavo vrijeme.

- Ozbiljno?

- Ozbiljno. Motam se ovuda stalno, uvijek u istom kvartu.

- Pa i ja se ovuda stalno motam. Kako to da se ne srećemo?

- Ne znam. Čudno, je li?

- Jeeee, čudno je.

- Dobro. Sad smo se sreli.

- Jesmo. I baš se radujem zbog toga.

- Čuj, a ima li što novog?

- Pa nema ... čekaj malo! Ima nešto. Sad sam se sjetio!

- Reci brzo.

- Ideš li kad gore, prema brdu?

- Rijetko. Bio sam posljednji put prije dugo vremena.

- Idi gore!

- Da idem? A što ima gore?

- Prava krasotica!

- Ozbiljno?

- Ozbiljno! Noćas sam bio sa njom.

- I? kako je bilo?

- Bilo je odlično! Mala zaslužuje da se prijeđe ova daljina. Sva je vrckava i mlada, nije baš bila mnogo u prometu.

- Ići ću.

- Idi već večeras.

- Posjećuje li je još tko osim tebe?

- Koliko znam, ne. Ali nikad se ne zna sa njima, zar ne?

- To si u pravu! Nikad se ne zna.

- Ma što te briga! Idi i dobro se provedi i uživaj.

- I da znaš da hoću. Nisam već ...

- Što si zastao? Ne sjećaš se? Zbilja ti je potrebno posjetiti malu. Nećeš otići razočaran i sjećati ćeš se tog posjeta, vjeruj mi.

- Vjerujem ti. Hvala!

- Nema na čemu. Samo ne govori drugima da se ne pročuje. Zašto ne bi samo mi uživali?

- U pravu si. Šutjeti ću. Hvala ti, prijatelju.

- Zato prijatelji i postoje. Da pomognu jedan drugom.

- Zbilja si pravi prijatelj.

- Neka. Odužiti ćeš se već. A sad moram ići - reče šarov, podigne stražnju nogu i obilno pomokri rasvjetni stup pored kojeg su stajali, razgovarali i njuškali ga, pa se udalji podignuta repa, dok žućov gleda zamišljeno za njim.

Copyright © 2007. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.