petak, 29. lipnja 2007.

Praskozorje



Tračak me topline miluje po obrazu i na trenutak pomišljam kako su to njeni prsti. Zatim san ustukne pred buđenjem, povuče u neznano gdje i shvatim da se budim u samo praskozorje zimskog jutra. Ne snalazim se. Još sam napola pospan i kroz bolnu i tešku maglu sjećam se ludog provoda, moglo bi se reći orgije. Pilo se i pušilo u kombinaciji, nemilosrdno, ne štedeći se ni malo i sad plaćam danak razuzdanosti.

Kroz slijepljene kapke, koje sa mukom otvaram, nazirem obrise u polutami sobe i shvaćam da nisam na uobičajenom mjestu, tamo gdje bi trebao biti, u svojoj sobi, u svom uskom krevetu, za kojeg me Mina moli da bacim i kupim drugi, širi, mnogo širi, na kojem ćemo moći izvoditi vratolomije, koje neobično volimo.

Mina. Žena od gume. Tek je zagazila u tridesetu i luda je za seksom, koji ona sasvim pogrešno naziva ljubav. Mina bi se tucala i na vrhu igle, samo kad bi netko drugi otrpio bol koji bi igla pružala, jer Mina se užasava boli, Mina se užasava i svakog napora. Mina je vragolanka-gotovanka.

Svakog jutra, kad bi noć provela kod mene, u mojoj sobi, na mom uskom samačkom, moglo bi se reći asketskom krevetu, donosio bih joj kavu na krevet, dodavao joj cigarete, prinosio upaljač i strpljivo trpio smrad dima, jer nepušač sam, i čekao bi, čekao da se Mina sjeti reći riječi zahvalnosti zbog moje pažnje. Nisam dočekao i jednog mi je jutra sinulo, onako iz čistog mira, dok sam liječio gadan mamurluk ispijajući ledeno pivo, kako to nikada neću ni dočekati. Nina prima i uzima sve što joj se ponudi, prima to kraljevskim nepomućenim mirom, jer tako mora biti, misli ona. Isto postupa i sa mnom, uzima me, iscrpi i odlazi uz veselo mahanje ruke i nikad ne znam kad će ponovo doći i pružiti mi svoje tijelo na uživanje.

Možda sam i ja nešto tome doprinio, jer strpljivo sam hranio njen egoizam, gladio joj plamenu kosu i odagnao iz njenog života svaku, pa i najmanju neugodnost: mazio sam je, to je prava riječ. Mazio sam svoju Minu, a ona bi od mog maženja prela poput mačke, a oči bi joj blistavo sijale i gledala bi me požudno njihovim zelenilom i pozivala ludim i bljeskajućim pogledom, kojemu se nisam nikada mogao othrvati. Pod njenim sam pozivajućim pogledom gubio samog sebe i postajao slab, možda čak i slabić, sve bi vanjsko prestajalo postojati i mislio bi samo na onaj trenutak, kad će se naša tijela, Minino i moje, spojiti u ljubavnom grču, ublažiti glad koja je sve više rasla, što smo više vodili ljubav.

I trajalo je to ni pijano ni trijezno stanje i trajalo, a onda je nešto u zimskoj noći zadrhtalo i sve se promijenilo i gledao sam u svoju Minu, koja odjednom više nije bila moja Mina i koju sam gledao nekim drugim pogledom i zbog kojeg sam vidio Minu onako kako je nikada prije nisam vidio: kao samoživu i sebeljubivu kučku!

Bilo je to jučer, bolje reći sinoć, dok smo pijančevali kod zajedničkih prijatelja. Odjednom sam kroz pijanu maglu uhvatio Minin pogled kojim je gledala, ne samo gledala, nego i odmjeravala jednog došljaka u našem društvu i odjednom, usprkos pijanstvu i marihuani koju sam nemilice pušio, istina o mojoj Mini mi bljesne i udari me posred lica, hladnom i vlažnom i neugodnom pljuskom, da sam se zamalo istrijeznio. Ali nisam.

Posegnuo sam za bocom i pio, ma što pio, lokao sam i lokao i ... zbog toga lokanja se sada ovako osjećam. Zbog bezumnog pijanstva, u kojem sam se opraštao od Mine, a da ona to nije ni znala, probudio sam se u njenom stanu.

Kroz pijanu maglu sjećam se kako su me smijući se nosili niz stepenice u kola i kako sam teturao, dok mi je Mina pomagala ući u njen stan. Čudno, sve pamtim, sve sam razumijevao oko sebe, ali mi tijelo obamrlo i ni trunka snage, o želji za Minom, njenim predivnim tijelom da i ne govorimo, nije ostalo u meni.

Uz pomoć jednog prijatelja, Mina me bacila na svoj krevet, prijatelj je smijući se mom pijanstvu otišao, a Mina me pogledala pogledom u kome sam i onako pijan prepoznao goli prezir.

- Ništa od tebe noćas! - promrsila je kroz zube i počela se svlačiti, ne obraćajući više pažnju na mene.

Mrzio sam je, duboko je mrzio onako pijan i žalio za snagom koja me napustila. Legla je pored mene, gola, pokrila se, a ja sam mislio na njeno vitko tijelo i po prvi je put nisam želio i mrzio sam je zbog toga. Nikada mi ništa nije dala, samo je uzimala. Zašto to tek sada shvaćam?

Misli mi svjetlosnom brzinom jure, dok ustajem, polako i bolno, a Mina i dalje mirno spava, gola, na trbuhu, raširenih ruku i nogu. Odlazim u kupaonicu, tuširam se i ponovo oblačim odjeću u kojoj sam spavao. Nije me briga.

U kuhinji uzimam pivo, ledeno je i boca je orošena, pa bocom prelazim preko čela i pijem, ali ne pomaže: gorim! Tresem se.

Ostavljam bocu na stolu u kuhinji i odlazim u spavaću sobu. Mina leži u istom položaju, na trbuhu, raširenih ruku i nogu. Gledam oko sebe, pogledom tražim, a da ni sam ne znam što, i prepoznajem što tražim onog časa kad to ugledam: uteg težak jedan kilogram, sa kojim Mina vježba.

Saginjem se, uzimam ga i držeći ga čvrsto u ruci, još jednom pogledam Minu, njena gola i lijepa leđa, plamenu kosu rasutu po bjelini jastuka. Podižem uteg visoko u zrak i oštrim ga udarcem spuštam na plamenu glavu spavačice, bacajući je u vječni san.

Izlazim na ulicu, miran sam, sasvim miran i u trenutku kad stupam na pločnik, sa Istoka se probije žuta sunčeva zraka i obasja mokre ulice, isprane kišom.

Copyright © 2007. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

Nema komentara: