petak, 29. lipnja 2007.

Osvježenje



Te smo večeri malo dublje zavirili u čašicu i u prvi mah pomislim kako nisam dobro čuo, pa se uspravim gornjim dijelom tijela, koji je do tada pritiskao njen gornji dio tijela: pogledam je pravo u zamagljene oči, pomalo stisnute zbog uživanja koje joj strujalo tijelom.

- Što si rekla? - pitam je i mirujem na njoj i u njoj. - Jesam li dobro čuo?

- Ah! - zaječa ona. - Ništa. Dođi! Nemoj prestati.

- Ne! - odbijem je. - Neću nastaviti dok mi ne odgovoriš. Jesam li dobro čuo? Želiš da budem grublji?

Šuti. I izbjegava moj pogled kojim je probadam. Iznenađen sam. Jako. Sa Lorenom vodim ljubav već blizu devet mjeseci i ovo je prvi put kako mi nešto takvog kaže.

- Ponovi! - naređujem joj: čvrsto odlučujem da joj ne popustim. - Ponovi točno onako kako si malo prije rekla.

- Želim da budeš grublji - promrmlja mi Lorena u oznojene grudi; njen mi topli dah pomiluje kožu. - Da malo osvježimo naš odnos. Samo mrvicu grublji.

- Što ti je? - pitam iznenađeno. - Grubost nije u mojoj prirodi.

- Znam.

- Pa zašto je onda tražiš? - pitam je napola uvrijeđeno. - Možda bi trebala potražiti drugog muškarca? Ako ti ja nisam dovoljno dobar.

- Sad me vrijeđaš ...

Odmičem se od nje, a Lorena skuplja noge, grabi plahtu i omata je oko tijela i gleda me pogledom kao da želi reći kako sam nešto skrivio. Ljuti me to. Sjetim se boce votke u kuhinji, još ledene, jer držim je u hladnjaku, ali ostavljene na stolu, jer zahvatila nas iznenadna strast, podgrijana alkoholom i nisam je imao vremena spremiti na njeno hladno mjesto. Grlio sam Lorenu, ljubio je u vrat i gurao prema spavaćoj sobi, prema krevetu, pripijajući se uz njenu zamamnu stražnjicu.

- Gdje ćeš? - pita me Lorena.

- Potrebno mi je piće.

- Zar nisi dovoljno popio? - pita ona negodujući.

- Ti sasvim sigurno jesi - kažem: ne mogu odoljeti, nešto u meni me tjera da tračak zlobe ispljunem prema njoj.

- Donesi i meni čašu - govori Lorena iza mojih leđa.

- Mislio sam, kako ti treba druga vrsta osvježenja - dobacujem joj.

- Ne budi vulgaran! - dobacuje Lorena za mnom: u glasu joj nazirem razdražljivost.

Gol odlazim u kuhinju, osjećajući njen pogled uprt u moja leđa. Žene. Lorena. Mislio sam da je poznajem, a sad ovo. Čovjek nikada nije načisto sa ženama. Uvijek nas iznenađuju. Iznenađenje bi bilo da nas ne iznenađuju.

Potežem gutljaj votke, pa nadopunim čašu: ne mora znati da sam u kuhinji pio, ne mora shvatiti da mi je zbog velikog iznenađenje piće bilo potrebno. Zar misli kako nisam dovoljno muškarac? Je li moguće? Trnci mi prolaze tijelom. Noseći dvije čaše u rukama, vraćam se u spavaću sobu.

- Izvoli - kažem joj pružajući joj hladnu čašu i sjedajući pri dnu njenih nogu, tako da sam joj licem okrenut. - Sad možemo razgovarati.

- Ne želim razgovarati - odvrati Lorena i otpije. - Ne o tome o čemu ti želiš razgovarati.

- Bogami, hoćeš! Razgovarati ćemo o tom, kako ga ti zoveš, osvježenju. Razgovarati ćeš i te kako. Pa ne možeš samo tako reći onako nešto i poslije toga se ponašati kao da ništa nisi rekla.

- Zašto ne?

- Jer ja ne dozvoljavam! - prasnem: pomalo gubim strpljenje. - Istresi iz sebe što te muči. Nisi zadovoljna kako te ševim?

- Nisam to rekla!

- Zar ne želiš osvježiti našu ševu?

- Nisam to rekla! - ponavlja ona.

- O, da! - upadam brzo. - Upravo si to rekla!

- Nije istina! - kaže ona i okreće glavu: izbjegava moj pogled. - Moju si usputnu primjedbu pretvorio u prvorazredni problem.

- Usputna? - podrugljivo je pitam. - Sa svojom si mi, kako ti kažeš usputnom primjedbom, rekla kako nisi zadovoljna mojim ljubavnim umijećem. Da te ne zadovoljavam.

- Ma daj, molim te ...

- Rekla si mi kako sam mlakonja!

- Ali ... - muca Lorena.

- Bez ali! - presiječem je, ispijam čašu i ustajem: ovog ću puta donijeti bocu, osjećam kako će mi biti potrebna.

- Pa gdje ćeš ponovo?

- Po bocu! - dobacujem joj bijesno preko ramena. - Izgleda da će mi trebati. Svakom njegovo osvježenje, zar ne? Od ševe noćas i onako ništa.

- Ti si tome kriv! - viče Lorena za mnom.

Ne odgovaram: uvijek je tako kad se prepiremo. Ja sam kriv za sve. Ma zašto to trpim? Zašto je ne izbacim iz stana i iz svog života?

Bijesno potežem žestoko i hladno piće ravno iz boce. Tresem se i nisam siguran je li to zbog hladnoće, jer i dalje sam sasvim gol. Možda se tresem zbog iznenada nagomilane ljutnje, koja reži iz moje utrobe. Želim se svađati, osjećam potrebu za velikom prepirkom. Punom ružnih riječi. Teških riječi. Odakle joj hrabrosti, takvog mi što reći? I, onda … je li to istina? Slab sam u krevetu? Potežem još jednom iz boce. Ma to nije istina, ne može biti istina, ne smije biti istina! To alkohol govori iz nje! Do sada je uvijek bilo sve u redu: grčila se u strasti i slasti u mom zagrljaju bezbroj puta. I po nekoliko puta na dan. Nije istina … pijano je bubnula! Ali, možda, ako ima tu imalo, samo trunčicu istine …Prokleta bila! Kuja jedna! Zar to da mi kaže! Meni koji sam prije nje imao bezbroj žena! I sve su bile zadovoljne i zadovoljene. Što ona hoće od mene? Kuja!

Dok bijes kuha u meni, bosonog tapkam prema sobi, sa bocom u ruci, gdje me dočekuje Lorenin ispitivački pogled. Oprezan pogled.

- Ne razumijem tvoje ponašanje - progovori ona čim sam ušao u sobu. - Zbog čega si toliko povrijeđen? Ništa strašnog nisam rekla.

Otpijam iz boce i gledam u nju, podrugljivo, ispitivački, radoznalo, sa ljutnjom, sa željom. Sve su emocije sabijene u tom pogledu i Lorena to primjećuje. Počinje prastaru igru: mazno se proteže u krevetu, plahta spuzne se njenih ramena, otkriva grudi, otkriva ružičaste bradavice.

- Dođi - kaže mi i obara pogled, a pogled govori više od riječi. - Dođi odmah.

Odlučim je poslušati, osjećam iznenadnu želju. Polažem bocu na ormarić, prilazim joj, odbacujem plahtu sa nje. Gleda me napola spuštenim kapcima. Mazno. Sigurna u svoju nadmoć.

I u tom je trenutku pljusnem. Kao da mi je ruka odjednom stekla slobodnu volju. Nisam ni znao da ću je pljusnuti. Pljuska odjekne u sobi i čitavu je ispuni. Zrak oko nas zatreperi i više nam nije bilo hladno, a pogledi nam postali rašireni, upijajući. Još jednom zamahnem i još jednom je pljusnem, snažno, ovaj put po desnom obrazu, koji se rumenilom pridružuje lijevom.

- Jesi li ovo htjela? - pitam je, penjem se na krevet i opkoračujem je: sjedim joj na čvrstom i uzdrhtalom trbuhu.

- Jesam! - dašće Lorena i miluje mi međunožje. - To sam htjela!

Udaram je ponovo. Ovog puta unosim gotovo svu svoju sabijenu žestinu u udarac. Pljusnem je po lijevom obrazu, snažno pljusnem, zvonko, a glava joj na bijelom jastuku poleti u desno, dok joj tanki mlaz krvi počne teći iz kuta usta. To me raspomami. Odjednom mi sve postaje crveno ispred očiju. Bacam se na nju poput grabežljive zvijeri, na nju, koja postaje plijen, širim joj noge, ali nije mi potrebna snaga za to: Lorena ih željno širi i uvodi me u svoju vruću vlažnost.

- Jebi me! - vrišti i gleda me divljim i užarenim pogledom. - Jebi me i šamaraj! Nemoj stati!

Groznica me trese i odjednom se odmičem, okrećem je, obaram na koljena, istodobno joj podižući napetu stražnjicu visoko u zrak. Zabijam se u nju, a udarci odjekuju po njenim leđima, vratu, stražnjici, koja se bjesomučno vrti i osjećam žar, toplina se širi, postaje vrućina i čujem Lorenu kako vrišti, vrišti, vrišti u jastuk i grize ga, grize. Vrisak je to uživanja, nikako protesta. Koji se sve više penje i penje dok drhti pod navalom moje muškosti, pod kišom mojih udaraca i sva je mokra i svakog časa postaje sve mokrija i zove me, zove i ne mogu se oteti njenom zovu i ...

Istrgnem se iz nje, ona klone potrbuške. Grubo je okrećem na leđa i grabim za vrat, usta joj se šire, gleda prema dole, prema mlazu koji joj se prosipa po tvrdom trbuhu koji se podiže i spušta, a u pogledu joj neizmjerno uživanje, koje odjednom prelazi u pitanje, zatim molbu i naposljetku u paniku. Jer ja i dalje nesmiljeno stežem stisak oko njenog vrata. Sve jače i jače. Nemilosrdno.

- Je li uživaš? - pitam je, dok beskrajno uživam u prosipanju sjemena na njen trbuh i uživam kako još nikada nisam uživao. - Je li to ono što želiš? Je li to ono što trebaš?

Copyright © 2006. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


Nema komentara: