Gospođa Mila, dama koja korača ponosnim korakom u svoje četrdesete godine i koja ne želi priznati neumoljive godine koje je pritišću poput ogromnog tereta, kojeg je netko nemilosrdno položio na njena uspravna leđa, sva uzbuđena opazi svoju susjedu i dobru prijateljicu Snješku, koja točno preko puta ulice, stoji ispred izloga u kojem su izloženi najnoviji modeli cipela i zaneseno gleda u tu izazovnu ljepotu.
- Snješka, mila moja - kaže joj Mila, prilazeći joj tiho, gotovo nečujno, iza leđa, pa se jadna Snješka, usredotočena na blještavilo cipela, jer cipele su za nju pravi fetiš, uplašeno i iznenađeno trgne, uplašeno se zagleda preko ramena, kao da je ulovljena u nekoj sramotnoj radnji.
- Oh, to si ti, draga moja - reče sa olakšanjem, misleći na onu nedavnu noć, kad je obuvena samo u cipele i ništa više na svom predivnom tijelu, bjesomučno vodila ljubav sa svojim dragim i to u kuhinji, na stolu i beskrajno uživala u tome, pa joj čak i sad, dok se slatko prisjeća toga, obrazima razlijeva rumenilo zadovoljstva koje joj nitko ne može oduzeti.
- Dobro da sam te vidjela - reče Mila, a oči joj crne i krupne, koje radoznalo gledaju u svijet, zabljesnu velikom tajnom. - Imam ti nešto reći!
- Nisam ni sumnjala u to - odgovori joj prijateljica: poznaje je dobro i uživa u njenim malim tračevima: Mila zna biti i te kako nemila prema svojim sugrađanima, koji imaju nesreću biti njeni susjedi.
- Nećemo ovdje o tome! - odrješito odluči Mila, okrećući se nepovjerljivo oko sebe. - Idemo negdje popiti kavu i sve ću ti ispričati! A imaš što i čuti, vjeruj mi, mila moja!
- U to ne sumnjam - odgovori još jednom istim načinom Snješka.
Dvije prijateljice, obje visoke, obje na početku četrdesetih, ponosno koračaju ulicom, uživajući u muškim pogledima, koji ih neskriveno i sa uživanjem gledaju. Jer i Mila i Snješka su prave ljepotice i obje su, naravno, svjesne toga. Korak im je dug i lagan, lepršav, čini se da lebde, a osmjesi ne silaze sa njihovih lijepih i pažljivo dotjeranih lica. Svaka je vlas na svom mjestu, kako govore i obje su svjesne toga.
Smještaju se za stol ispred kafića, na pločniku i naručuju kave bez šećera, jer obje prijateljice drže dijetu: proljeće je, uskoro će ljeto, more, kupanje, a na plaži moraju izgledati besprijekorno, kao i uvijek. Snješka vadi cigarete, nudi Milu koja prihvaća, pa veselo odbijaju dimove i čekaju naručene kave, kojima uskoro bivaju poslužene.
- A sad mi reci - reče Snješka nestrpljivo i nagne se prema prijateljici. - Jedva čeka da čujem najnoviji trač!
- Nije trač! - uvrijedi se i malčice namršti obrve Mila, ali se brzo osmjehne: mrštenje stvara bore, svi to znaju! - Živa je istina! Kunem se!
- Naravno - popušta Snješka, jer ako ne čuje najnoviji trač...ne smije ni misliti na to! - Ma daj, ne drži me na iglama!
- E, pa, slušaj! - prošaputa Mila, nagne se prema prijateljici i tiho, toliko tiho, da se Snješka sva napela, reče: - Vera je sinoć doživjela ONAJ šok!
- Zar Vera? - pita Snješka u čudu, oči joj u nevjerici iskre: Vera je njihova prijateljica i nikada, baš nikada, ni malo nije posumnjala u vjernost svog muža Mirka.
- Upravo ona...Vera! - pobjedonosno reče Mila i veselo namigne. - Znaš, prijateljica mi je i sve to, ali Vera je tome sama kriva: previše je sigurna u sebe!
- Mene čudi Mirko - zamišljeno reče Snješka. - Pa taj je čovjek uzor muža! Mislila sam ...
- E, pa, prevarila si se draga moja - sa zlobnim osmjehom joj reče prijateljica. - Ali znaš, kad malo bolje promisliš, uopće to nije za čuđenje.
- Kako to misliš?
- Pa lijepo! Nikada se Mirko nije ni jednoj nabacivao, zar ne?
- Nije - prizna Snješka nakon kraćeg razmišljanja.
- Eto vidiš! - pobjedonosno reče Mila.
- Što da vidim? - u nerazumijevanju upita Snješka.
- Kako? - upita Mila smijući se. - Zar ti nisam rekla?
- Rekla što? - Snješka je napeto gleda i ne može više izdržati. - Ma reci već jednom: puknuti ću! Reci mi, sa kojom je ...ili je ne poznajem?
- Ne poznaješ je i nije "ona" u pitanju - odgovori Mila, a u grlu joj smijeh, koji nezadrživo izbija iz nje.
- Kako? - Snješka je zbunjena. - Ne razumijem! I, molim te, ne muči me više!
- Muškarac je u pitanju! - reče pobjedonosno se osmjehujući Mila. – Ako se u ovom slučaju može govoriti o muškarcu. Naša je draga prijateljica ulovila svog muža Mirka kako je vara sa muškarcem!
- Zar Mirko pe...
- Reci slobodno, mila moja - medeno joj reče Mila. - Upravo je to, naš prijatelj Mirko: običan peder i zato se nikad nije upucavao ni jednoj od nas. Tajna je riješena.
- Mirko peder! - mrmlja Snješka u čudu. - Pa to je prestrašno! Jadna Vera! Kakvo li je samo to poniženje za nju! Muž joj iz naručja pobjegao u zagrljaj muškarca!
- U pravu si, mila moja! - povlađuje joj prijateljica i mudro klima glavom. - To je upravo prestrašno.
I dok riječima oplakuju zlu sudbinu zajedničke prijateljice, proljetno im sunce obasjava lica, koja se zlobno i sa uživanju smješkaju i raduju prijateljičinoj nevolji.
Copyright © 2006. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Nema komentara:
Objavi komentar