Sparina

Već je šest navečer, a sparina ne popušta. Nalegla se nad grad i muči ga svojom vlažnom težinom, vruća joj krila nepomično lebde i pritišću. Ljudi dišu otvorenih usta, poput tek ulovljenih riba, nemarno bačenih u travu, trenutak prije izvučene iz mora. Nesnosna buka i smrad ispušnih plinova. Buka. Kakofonija zvukova odjekuje.

Ugledavši zelenu oazu, stolove i oko njih stolice, okružene starim kestenima, Bogoljub olakšano uzdahne, pa krene prema tom spasonosnom mjestu. Na početku četrdesetih, a već proćelav, sa ispupčenim trbuhom ispred sebe i podbuhlim licem, nemirnih crnih očiju, uredno obrijan i obučen u plavo odijelo, sa odgovarajućom kravatom, djelovao je kao neki službenik, a to je upravo i bio.

Bogoljub se jedva dovuče do stolova u spasonosnoj sjeni i doslovno se sruši u najbližu stolicu. Olakšano uzdahne i izvadi veliku i bijelu maramicu iz džepa, pa obriše proćelavu glavu. Mrzio je kad bi mu se glava znojila. Osjećao se prljavo zbog toga.

- Izvolite? Što želite?

Nije ni primijetio dolazak mlade konobarice, pa se pomalo uplašen trgne i podigne pogled.

- Pivo, molim - tiho reče, kao što je uvijek i govorio, tiho, nikad ne podižući ton, pristojno.

- Odmah - reče konobarica, sa smiješkom se okrene i otiđe.

Bogoljub gleda za njom i pita se, je li pravo postupio? Napustio je ured usred posla, ali jednostavno je morao to učiniti. Suviše se uzbudio, uzrujao, iznenadio. Sređivao je najnovije katastarske podatke, kad mu je prišla mlada tridesetogodišnja žena, velikih i svjetlo-zelenih očiju i nagnula se preko pulta prema njemu. Bogoljub ju je upitno pogledao, tutnuvši sendvič sa pršutom koji je kradom jeo iza nekih starih spisa. Mlada žena nije reagirala: mirno je stajala sa svoje strane pulta i gledala ga otvoreno. Činilo mu se da je to pozivajući pogled, ali nije mogao vjerovati u to. Njemu se to ne događa. Drugima da, ali njemu ne.

- Trebali ste? - upita mladu ženu, prišavši joj.

Umjesto odgovora, ona je gurnula malu i bijelu presavijenu cedulju, osmjehnula se prema njemu, pa pričekala da Bogoljub podigne papir. Nije čekala da Bogoljub pročita sadržaj poruke, već je uz pozivajući osmijeh ( Bogoljub ga nikako nije mogao drugačije nazvati ) klimnula glavom, kosa joj se zatresla, okrenula se i izašla iz ureda, brzo zatvorivši vrata za sobom.

Bogoljub je u čudu buljio u vrata, dok su mu se nozdrve pohlepno širile, udišući diskretan parfem koji je ostao visjeti u zraku. Potvrda da nije sanjao.

- Što je to bilo? - upitao ga kolega.

- Nemam pojma - promucao je Bogoljub, pa brzo dodao. - Moram u toalet. Odmah se vraćam.

U toaletu, uvjerivši kako je sasvim sam, rasklopio je cedulju i pročitao poruku pisanu tintom, kosim ženskim rukopisom.

"Gledam vas već nekoliko dana ( poslom dolazim ovdje svakodnevno ) i jako bih vas željela osobno upoznati, van radnog mjesta. Predlažem ..."

I sad je tu, pod ovim kestenima, jer toliko se uzbudio, da nikako više nije mogao ostati i obavljati monotoni posao. Ispričao se slabošću, a svi su klimali sažaljivo, vidjevši njegovo bljedilo i primijetivši pojačano znojenje. I okrivljavali nesnosnu sparinu, koja je svima potkopavala zdravlje, o živcima da i ne govorimo.

- Izvolite! - Boca hladnog piva stvori se ispred njega: nije stigao ni zahvaliti, a mlada i vitka konobarica već nestane.

Bogoljub zavidno gleda u njenu figuru: lako je njoj trčkarati po ovoj nesnosnoj vrućini, kad je vitka poput breze i mlada. I lijepa.

Gorak mu osmjeh preleti licem. Nikad nije bio ljepotan i bio je svjestan toga. Dok su njegovi vršnjaci uživali u otkrivanju suprotnog spola, on je čitao klasike i jeo sladolede. Dok su oni stjecali prva seksualna iskustva, Bogoljub je samo čitao o njima, ne usuđujući se ni jednoj vršnjakinji prići. Jednom je pokušao to učiniti sa profesionalkom. Prihvatio je njen poziv dok je šetao obalom, pošao za njom u njenu oskudnu sobu, platio joj, a onda se nešto u njemu prevrnulo.

- Oprostite - promucao je. - Ne mogu.

- Ma možeš - rekla mu dama ohrabrujuće se smiješeći. - Ta pogledaj se samo, mladiću.

Pogledao je u pravcu u kojem je pokazivao njen prst, u svoje vlastito međunožje i još se više posramio zbog svoje očite erekcije.

- Oprostite - ponovio je.

- Čuj! - rekla mu je ona oštro. - Ja sam voljna. Ako si se ti predomislio, to je tvoja stvar. Ja lovu ne vraćam.

- U redu je - brzo joj je odgovorio. - Zadržite novac.

I tako je propao taj jedini Bogoljubov pokušaj vođenja ljubavi. Ako se to može tako nazvati. Za drugi mu se nikada nije pružila prilika. A kad mu je prije petnaest godina počeo rasti stomak, samo je odmahnuo glavom. Čemu se mučiti dijetom? Zar mu se ne svodi na isto? Stidio se prerane ćelavosti, mlohavih mišića. I zbog toga nikad nije pokušao prići ženi. Hrana i pivo postali su mu jedino zadovoljstvo u životu.

I sad ovo. Kako je do ovog došlo? Kako ga je primijetila? Njega, debelog, ćelavog, između svih onih ostalih muškaraca ravnih trbuha kojima je bio okružen. Je li to moguće?

Izvadi cedulju iz džepa i položi je na stol ispred sebe, uživajući u ženskom rukopisu, a činilo mu se i da naslućuje dašak njenog parfema. Zar je kraj njegovom tužnom životu? Počinje li se konačno i ispred njega otvarati uzbudljiv život, bez bolne samoće, ispunjen razumijevanjem drugog ljudskog bića? Ustreptao, Bogoljub podigne pivo, pa počne piti ledeno-hladnu tekućinu pravo iz boce. Drži u drugoj ruci ceduljicu i po tko zna koji put sa uživanjem je čita i istovremeno pije. Divno mu prija ledeno osvježenje, ali morati će to prestati činiti, morati će se odreći piva, obilnih jela, upisati će se i u teretanu, malo očvrsnuti, umjesto čitanja šetati će i ...

Snažna bol mu zapara grudi, ledena i orošena boca ispadne mu iz ruke i uz zveket se razbije, privlačeći pažnju gostiju, a Bogoljub klone u stolici, spuzne sa nje i polegne na sivi prašnjavi asfalt.

- Srce - reče mladi liječnik, koji je slučajno sjedio do stola za kojim je sjedio Bogoljub i koji je istog trena priskočio u pomoć. - Otkazalo mu je srce. Debljina, vrućina, ledeno piće, sklop nesretnih okolnosti. Jadniku nema pomoći.

Liječnik se uspravi, gledajući u grčevito stisnutu šaku, koja je stezala bijelu cedulju. Što li piše na cedulji? Ali to nije njegova stvar ...

Copyright © 2007. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.