petak, 29. lipnja 2007.

Mobitel



Po treći put, u ovih petnaest minuta što stoje za uglačanim šankom i ispijaju kavice, zazvoni Eniov mobitel, skupocjeni mobitel Motorola V635, u kojeg Rino sa dozom zavisti pogleda, znajući kako takva sjajna stvarčica košta preko tri tisuće kuna i samom tom pukom činjenicom postaje mu nedostižna.

Enio dohvati preklopni mobitel, i kad na zaslonu ugleda ime pozivatelja, blago se namršti.

- Znam da kasnim - reče u skupocjenu spravu, koja ga nevidljivim nitima spajala sa mnogobrojnim njegovim poslovnim suradnicima. - Nemoj se ljutiti! Pomaknuti ćemo termin samo za pola sata i mušterija će biti zadovoljna. Garantiram ti...

Rino gadljivo skupi usnice i prestane slušati i umjesto toga počne bacati besciljne poglede po lokalu, u nadi da će ugledati koji lijepi par ženskih nogu. Do vraga i Enio i njegovi razgranati poslovi! Čovjek ne može ni kavu popiti sa starim školskim prijateljem, a da ih prokleti mobitel ne prekida svakog časa. Neprestano ga zovu i Rino je već nervozan zbog toga, ali vidljivo mu je zadovoljstvo Enia koji uživa u svakom trenutku odgovarajući na mnoge pozive.

- Poblesaviti ćeš od tolikih poziva - reče mu Rino, kad Enio konačno odloži mobitel ispred sebe na šank. - Zar ti nikada ne dosadi?

- Zašto? - upita veselo Enio. - Živim od toga što ljudima pričam o ljepoti stanova koje im prodajem. I ne živim loše, prijatelju.

- To vidim - reče Rino i prisjeti se crnog BMW-ea parkiranog malo niže niz ulicu, u kojem se njegov prijatelj dovezao.

- Teško je - nastavi Enio govoriti o svojoj omiljenoj temi, o zarađivanju novca. - Ali je dinamično! To mi se sviđa. Po čitav dan juriš i juriš, sastaješ se sa raznim tipovima i svaki dan donosi nešto novog.

- A Jana? - upita Rino. - Što ona kaže na tu tvoju toliku zauzetost?

- Što bi rekla? - iznenadi se Enio, pa podigne mobitel i smijući se razdragano, doda: - Ona mi je poklonila ovu stvarčicu. Zna mala što volim, mora joj se priznati.... ali čuj, sad zbilja moram ići, ne ljuti se, drugi ćemo put više razgovarati.

Rino zausti da mu još nešto reče, ali već je mogao samo gledati u leđa odlazećem Eniu, koji je već ponovo vadio mobitel iz džepa, gdje ga je samo nekoliko sekundi prije toga stavio.

Gužva. Prokleta gužva na cesti! Kao da je svaki glupan odlučio sjesti u svoja kola i vozikati se.

Sjedeći za upravljačem moćnog crnog BMW-ea, Enio razdraženo pogleda na sat: zakasniti će i propasti će mu provizija od ...

Iznenada se sjeti zaobilaznice, pa pogleda iza sebe, ugleda priliku promijeniti smjer vožnje, pa riskirajući, snažno smota upravljač, izvuče se iz kolone, pa preko dvostruke bijele linije prijeđe na suprotnu stranu ceste i pojuri u suprotnom pravcu, čestitajući samom sebi na domišljatosti i vještini. Ponekad moraš biti drzak, kršiti propise. Propisi su i onako samo za budale i slabiće.

Za nekoliko je minuta već ugledao spasonosnu zaobilaznicu, na kojoj će nadoknaditi izgubljeno vrijeme i licem mu preleti osmjeh zadovoljstva: neće zakasniti! Ipak je on pouzdan, najbolji u svom poslu, pri samom vrhu! Pritisne papučicu gasa i snažan je motor zadovoljno zapjevao, grabeći sivi asfalt, mokar, jer upravo je počela padati sitna i gusta kiša.

Enio uključi brisače i baci pogled na sjedalo pored sebe, gdje se na crnoj koži presijavao mobitel. Možda bi mogao nazvati Janu i reći joj za večeras? Pruži ruku prema mobitelu, dohvati ga i utipka slovo "J", pa potraži Janino ime. U trenutku kad je pritisnuo znak telefona na tipki, pozivajući Janin broj, kola mu se na mokrom asfaltu zanesu, a Enio, gledajući u mobitel umjesto na cestu, misleći na posao, misleći na Janu, misleći na sve osim na vožnju, instinktivno nagazi na kočnicu i tu pogriješi.

Crna se kola zanesu i prokližu po mokroj cesti i čas kasnije već se nađu na suprotnom traku, a veliki, ogromni kamion, uzalud je trubio i trubio, ali nije se više ništa moglo učiniti ...

Copyright © 2007. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

Nema komentara: