Odmah na početku moram reći da ne vjerujem u sudbinu, kob, ma zovite je kako hoćete! Nazivajući je raznim imenima nećete je učiniti stvarnom. Znam i prihvaćam: oko nas vlada čisti kaos, ludilo, a mi slabi kakvi već jesmo, ne možemo se pomiriti sa time, pa sve što nam se događa u našim malim i jednostavnim životima, svrstavamo i slažemo u neke zamišljene fascikle, a poslije, tek poslije, kunemo se da je u tim doživljajima bio prst božji, sudbina, kob...
Ali je ovo neosporno: dva sam se puta u svom ludom životu još luđe zaljubio! Dva sam puta nagazio na istu minu i odlepršao u pakao snagom eksplozije strasti! Dva sam puta patio! Jer, za mene, ljubav znači patnju! Kako bi moglo biti drugačije? Pored njih nikad nisam osjećao mir, a što sam osjećao, nikako ne mogu dokučiti. Znam samo da je taj osjećaj bio snažan i kako je on jačao, ja sam postajao sve slabiji.
Sad dolazimo do onog čudnog dijela: dijelilo ih je dvadesetogodišnje razdoblje, te moje dvije ljubavi! Zaljubio sam se prvi put sa dvadeset i dvije, kao klinac, kao što se svakom događa. Ovo drugo se baš ne događa svakom: imao sam punih četrdeset i četiri kad sam sreo drugu. I ponovo se zaljubio! Još jače i snažnije nego prvi put! Obje su bile umjetne plavuše (prirodna im kosa bila smeđa i nikad nisam otkrio zašto su odlučile biti plavuše), obje su bile srednjeg rasta, a moram vam reći da sam ja izrazito visok, pa su uvijek morale zabacivati glave da bi me mogle gledati u oči. I ono najčudnije: obje su rođene na isti dan, na Valentinovo! I obje su voljele samu ljubav, ili ono što su podrazumijevale pod tim pojmom. Nisu baš previše voljele čovjeka u meni: voljele su samo muškarca koji im može pružiti ono što im je bilo potrebno, ono što su obje ludo voljele; užitak! Prva se zvala Davorka, imala je osamnaest kad sam je upoznao. Drugoj je bilo ime Vesna, imala je trideset i tri kad sam se spetljao sa njom. Baš spetljao: u toj je mahnitosti bilo svega što je nedostajalo sa Davorkom! Strast se prelijevala preko nas! Svakim danom sve više! Sa Davorkom, onih davnih dana mladosti, sve je nekako teklo tiho, mirno, poput pitomog potočića. Nije mi dala ni naslutiti divljinu u svojoj nutrini! Skrivala je, bila je samo njena, ni jedan je muškarac nije zaslužio vidjeti! Sa Vesnom sve je bilo divlja rijeka: morao si se boriti da se ne udaviš u njenoj bujici, čije su stijene bile strast, jedna veća od druge, oštrih i ubojitih rubova, koji su mi prijetili svojom oštrinom. Davorka je donosila spokoj, doduše prividan, ali bio sam mlad i nisam mogao vidjeti, osjetiti: Vesna je živjela u mahnitosti, bila oličenje mahnite strasti kojoj je sve podredila i koja je jedina bila važna. Sa Vesnom sam se uspeo na Himalaju strasti! Vodili smo ljubav po čitave noći, ništa nam nije bilo strano, sve smo iskušavali, u svemu uživali i uvijek poslije toga ostajali gladni. Još strasti, još uživanja, još, još…Mislio sam da gubim razum. Strast je vrištala kroz naša tijela! Samo smo na to mislili: kako utažiti strast, sve je drugo prestalo postojati. Grabili smo jedno drugo u svakom trenutku i na svakom mogućem i nemogućem mjestu: vođenje nam ljubavi bilo bjesomučno, nezasitno, ostavljalo nas praznim nakon toga čina, nikako se nismo osjećali ispunjenima, pa smo još više željeli voditi ljubav. Još jače! Još strastvenije! Neprekidan zanos!
Davorka me grlila nježno, ali je poslije mog zagrljaja hrlila u zagrljaje drugih. Dugo mi je trebalo, dok nisam shvatio, a kad sam shvatio, slomio sam se. Nikad više u potpunosti nisam vjerovao ženama. Jedno sam ih vrijeme i mrzio, istina, ne stidim se priznati. Kad smo se razišli, Davorka i ja, lutao sam nemirno i pio, pio...i dugo se vremena nisam usuđivao prići ni jednoj ženi: sve su bile prijetnja!
Vesna me tjelesno iscrpljivala, ali trčao sam za tom iscrpljenošću, moram priznati. Bila je udata, moja strastvena Vesna i sa užitkom se naslađivala u mojim rukama: iz nekog razloga muž joj bio nezainteresiran za njeno poželjno i pažnje gladno tijelo! Nije to mogla podnijeti: mrzila ga zbog toga, mrzila iz dna duše! Ako je ona imala dušu, u što sumnjam! Vesna je voljela samu sebe i strast i ništa i nikog više. Mislila je, ne! bila je uvjerena, kako se Svemir mora oko nje okretati. Bila je mudra. Ili pokvarena? Skrivala je svoj hedonizam iza nevinog i "tako sam slaba i nemoćna" držanja. U njoj se skrivala snaga manipulatora: za ništa se nije morala boriti, uložiti napor, svi su joj ugađali, a sve radi njene nježnosti, a bila je čvršća od čelika. Lomila, me, Vesna, upotrebljavala, zloupotrebljavala i na kraju odbacila. Tada sam žalio, sad sam joj zahvalan: još kratko vrijeme takvog mahnitanja i sasvim bih sigurno poludio! Često mislim na naše zajedničke noći, dok je njen muž, kojeg je posprdno zvala "konj", radio noćne smjene. Pitam se, kako li mene zove? Pastuh? Ili magarac?
U vrijeme Davorke imao sam dvadeset i dvije: u Vesnino vrijeme četrdeset i tri! Da, bio sam deset godina stariji i imponirala mi njena mladost. Sad imam pedeset i sve do prije dva dana bio sam uvjeren da je vrijeme strasti iza mene, da sam ga proživio, da sada dolazi vrijeme mira, tišina bez vjetra. Prevario sam se!
Prekjučer sam bio na jednoj izložbi slika: nova se autorica predstavila svojim radovima, a slikala je isključivo konje; konji kako pasu, u trku, na pojilu...imala je ono nešto i sa odobravanjem sam gledao njene slike, kad mi je u vidokrug ušetala ona, umjetna plavuša (i opet i ponovo), zelenih očiju, izazovna punokrvna (kad smo već kod konja) žena u ranim četrdesetima. Pogledi su nam se sreli i prikovali i netremice smo zurili jedno u drugo: nismo ga imali snage skrenuti, ni ona, a ni ja.
Prišao sam joj, predstavio se i pozvao je na piće. Prihvatila je bez krzmanja, što mi se silno dopalo, ne volim prenemaganja i dok smo pijuckali već treće po redu, Enia mi počela pričati priču svog života. Prvo mi je sa osmjehom rekla kako je rođena na poseban dan, na Valentinovo...
U stanu sam, pijem kavu i gledam u telefon. Obećao sam Enii telefonirati. Krzmam, nisam siguran što želim. To me vražje Valentinovo plaši i mami i zove i odbija i nudi i prijeti...
"Copyright © 2005. misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".
Nema komentara:
Objavi komentar