Jutrom

Tračak topline na licu me budi, otvaram oči polako i u tihom jutru osluškujem njeno disanje pored sebe. Ne pomičem se, ne želim je uznemiriti. Uživam u njenom dahu, osjećam ga na vratu sa lijeve mi strane leži, crnokosa kratko podšišana kosa malo me bocka. I u tome uživam. Po tome najbolje znam da sam zaljubljen. Ono što me je kod drugih žena smetalo, kod nje me oduševljava. Bockanje. Njeno.

Polako, vrlo oprezno, pomjeram glavu, vrat mi ukočen, okrećem je malo prema njoj. Disanje. Toplina njenog daha. Lice joj je tik do moga, crne i duge trepavice su mirne, lice opušteno, samo mali nos podrhtava, usnica joj se trza. Ljepota i mir. Sreća.

Noćas sam dugo ljubio te crvene usne i grčile su se u pripijanju na moje usne. Željele su se stopiti. Postati jedno. Pio sam sok sa njih i uživao, a ona mi toplom i malom šakom milovala bedro, sa unutrašnje strane: zna da to jako volim i da me uzbuđuje. Nježnost i strast.

I pogled. Nitko nema takav pogled. Čitavo me vrijeme za ljubavne igre gleda, plave joj oči sjaje, a kad pročitaju poruku uživanja u mojim očima, ponosno i sretno zatrepere. Voli mi pružati užitak. I ja njoj. Nalazim u tome svrhu svoga postojanja. Nagrada? Nagrada je njen tamnoplavi duboki pogled, uzdrhtale usne, treperave ruke koje obavija oko mog vrata, tanki prsti, kojima mi prolazi kroz kosu. Zar trebam više? Ne trebam. Mir.

Oprezno, ne želeći je probuditi, izvlačim se iz kreveta, pažljivo je pokrivam: proljeće kuca na vrata, ali su jutra još hladna. Odlazim u kupaonicu, kuham kavu i vraćam se u sobu sa kavom u ruci, vraćam se njoj, njenom disanju. Ne mogu bez njega. Disanja. Smiruje me, čini me sretnim, opuštenim. Njeno disanje.

Prolazim pored kreveta u kojem ona i dalje mirno spava: dok me nije bilo u sobi, prevrnula se na stomak, ruke joj priljubljene uz golo tijelo, lijevi obraz na jastuku, bijelom, pa njena poput noći crna kosa stvara kontrast i ja stojim, ne mičem se i uživam i od te silne ljepote naviru mi suze na oči i ne pokušavam ih zaustaviti, spriječiti. Neka se kotrljaju, neka plaču za savršenom noći koja je iza nas, neka uživaju u prizoru. Najljepšem.

Još se jednom pomiče, možda osjeća moj pogled, moju blizinu, moju želju, moju strast koja se budi iako smo noćas ...Gola joj noga proviruje, koljeno, bedro, gotovo do račvanja nogu i zadivljeno gledam, zaboravivši na šalicu kave u ruci. Ne mogu odvojiti pogled, gledam i gledam... Žena. Moja.

Kava se već ohladila, kad sjedam pred monitor, kompjuter je već uključen, ne isključujem ga gotovo nikada. Pomičem mišem i počinjem pisati pjesmu, njoj, jedinoj. Za nju. Nitko je drugi neće čitati. Napredujem lagano u stvaralačkom radu, moja je muza tu, pored mene, u mom krevetu i to mi daje snagu, inspiracija izvire, dok se u sjećanju izmjenjuju bljeskovi sjećanja na našu zajedničku proteklu noć. Obavijenu strašću. Nasladom. Koja je prva naša zajednička noć. Pišem i sjećam se i pitam se: može li mi ona uzvratiti ovakve osjećaje? Nisu li presnažni? Hoće li se uplašiti, ako joj kažem koliko je mnogo volim? Gotovo je strašno to voljenje. Boli, ali je čak i ta bol voljena. Bar ju ja volim, prija mi i duboko uživam u njoj. Jesam li našao? Ljubav?

Završavam pjesmu njenoj ljepoti i sjedim mirno, okrenuo sam se malo na desno i sad gledam pravo u nju. I želim je. Imao sam je čitave noći, dugo smo utažavali probuđene strasti, ali je sad želim ponovo. Malo se bojim svojih osjećaja, presnažni su i tako su brzo, iznenada nahrupili. Može li mi ona uzvratiti? Može li? Pitanje me muči, proganja, svrdla mi u duši i boli, boli i kad pomišljam kako ću zajaukati, vidim, ona se budi.

Meškolji se, lagano, mazasto, poput mačke se proteže, ne mari što se na taj način sasvim razotkrila. Uživam u njenoj ljepoti, gledam je, gledam ...

Ona polako otvara oči i gleda me i smiješi mi se i smiješi, crne joj i duge trepavice trepere.

- Dođi - zove me tiho, nježno, izazovno, promuklo. - Želim započeti dan sa tvojim mirisom.

I ja znam da mi je odgovorila na pitanje koje me mučilo i proganjalo i ustajem sretan i prilazim joj. Njoj. Jedinoj.

Copyright © 2006. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.