četvrtak, 28. lipnja 2007.

Zajednička večer



Večer se polako i kradomice počela pretvarati u noć: Ivan postao napetiji, pogled mu hladno uperen u Snježanu, koja i dalje mirno sjedi za svojim laptopom i nešto radi na njemu, sva udubljena u svoj važni posao i ne obraćajući pažnju na glasnu televiziju i nemirno komešanje supruga. Ova se slika ponavlja već gotovo tri mjeseca i Ivan postaje sve nervozniji. Od kad je napredovala u tvrtki za posredovanje pri kupovanju nekretnina, Snježana se promijenila: zanima je samo posao, ima dojam da ga je sasvim i potpuno isključila iz svog života!

- Uskoro će jedanaest - reče Ivan, puštajući probni balon.

- Oh! - javlja se Snježana, ali ne podiže pogled sa laptopa koji čarobno blješti. - Još samo malo i gotova sam za večeras.

- Meni je dosta! - Ivan ustaje i gleda u nju: ona je i dalje fokusirana na laptop. - Idem u krevet.

Dok umorno odlazi prema spavaćoj sobi, razmišlja o, kako mu se sada čini, dalekim danima, kad ga je Snježana salijetala, mameći ga i zavodeći, pripremajući ga na trenutak nježnosti. Svake večeri. Postao je to poseban ritual, njemu jako drag, poznat, gotovo uvijek isti, ali možda baš i zbog toga toliko drag! Predvidljiva i prijatna nježnost.

A onda Snježana dobije to glupo unaprjeđenje, nekoliko svojih klijenata, malo više samoodlučivanja u poslu i zaboravi na njega, zaboravi na ljubav. Zaboravi na njegove potrebe, njegove želje! Kad su zadnji put vodili ljubav? Skidajući košulju stojeći pored kreveta, Ivan se namršti pri pokušaju sjetiti se tog dana: uzalud, nije mu dolazilo u sjećanje! U preponama je osjećao napetost, postaje razdražljiv: okolina mu je to primijetila, primijetili su svi, samo ona koja bi to morala prva primijetiti nije ništa primijetila! Ravnodušnost? Ili nemar?

Brak! Zajednički život! Kakav zajednički život? Razvuče lice u kiselu grimasu, dok je ljutnja u njemu rasla, podgrijavala bijes. Preko dana se ne viđaju, svatko je na svom poslu: navečer ona bulji u laptop, a on se dosađuje uz glupu televiziju dok seksualna želja raste, raste, raste, kida mu tijelo od napetosti, ali neka bude prokleta, neće se on poniziti i moljakati je za ono što mu je nekad svaku večer sama nudila! Snaći će se: u pravim je muškaračkim godina i još uvijek privlačan mnogim ženama. Recimo ona mala smeđokosa iz ...

Ivan se uvuče u krevet, udobno namjesti i upravo u trenutku kad ispruži ruku namjeravajući ugasiti malu noćnu svjetiljku, u sobu uđe Snježana, u pidžami, zakopčana do grla, kosa začešljana unazad i čvrsto vezana, baš kao da se sprema za ured, sa laptopom pod rukom i površno se osmjehujući. Gleda u njega i ne vidi ga! Zabolio ga je taj trenutak, trenutak intime koji se pretvorio u nešto posve sasvim drugo!

- Raditi ću još malo u krevetu - obavijesti ga. - Neću dugo, ne brini.

- Ne brinem - odgovori Ivan, okrene joj leđa i ugasi svjetiljku sa svoje strane kreveta.

Dok je osluškivao njeno lupkanje po tastaturi, u njemu je sazrijevala odluka: već sutra će pristupiti onoj maloj smeđokosoj, Rita se zove, sjeti se, pozvati je na piće, a zatim...Odjednom bezbrižno miran, dozvoli mašti da ga ponese u tihi i ugodni svijet fantazije: san ga obuzme i opusti mu tijelo.

"Copyright © 2005. misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".

Nema komentara: