Mačka

Bio je uvjeren kako je za sve kriva mačka. Sve se promijenilo od onog dana kad je u kuću donesena mačka. Ništa više nije bilo isto i sve je postalo teško. Svakim je danom postajao sve uvjereniji u krivnju mačke. Počeo je mrziti mačku i kovati planove kako je se riješiti. Iz dana u dan kovao je planove!

Valter je bio četrdesetogodišnjak, koji je na sljepoočnicama skroz posijedio, a smeđa mu se kosa skroz prorijedila, beživotno viseći mu sa čela. Nije ga bilo briga, brinuo je samo za jednu stvar: zaradu. Bio je samostalan, počeo je od ničeg i malo po malo stvorio pravo malo bogatstvo. Postajao je poznat, u krugovima u kojima se kretao: posao mu se razgranao, a Valter postajao radoholičar sve više i više. To mu je bio jedini smisao postojanja: gomilanje bogatstva! Gradio je kuće koje je zatim prodavao i sanjao je o tome da jednom financira gradnju čitavog jednog naselja.

- Tu leži velika lova! - bila mu je uzrečica.

Bio je neumoran. Ustajao bi rano, u cik zore i odmah počeo sa beskonačnim telefoniranjima, jurnjavom kroz grad, nalaženjem sa potencijalnim kupcima...pravi pakleni tempo, koji bi svakog ubio za kratko vrijeme. Ali ne i Valtera: njemu je godio takav način života i živio ga je sa uživanjem, voleći odano svaku sekundu ludog tempa koji je samom sebi nametnuo. Nije ga to sprečavalo da se žali Sanji, svojoj ženi, o naporu koji svakodnevno podnosi, ne želeći nikome priznati koliko istinski uživa.

Sve ostalo je zapustio, ženu, dijete, o prijateljima da se ne govori, ništa nije bilo važno, samo posao. Mislio je da je sretan čovjek.

Njegova okolina nije tako mislila. Njegova je žena, Sanja primjećivala promjene na njemu i nisu joj se dopale. Često bi ga čula kako govori sam sa sobom, a bile su to prave rasprave, ne sitna gunđanja. Rekla mu je to. On se uvrijedio, optužio je da mu ne pruža podršku, već da samo ubire plodove njegovog rada. Više mu nikad nije ništa rekla!

Jedne večeri, baš kad su započeli pregovori o velikoj investiciji, došavši kući prvi je put ugledao mačku, koja je tada bila mače. Sjedila je kauču i prijekorno ga gledala.

- Znaš da ne podnosim životinje! - rekao je u prolazu Sanji, svojoj ženi.

- Koje životinje? odvratila je ona, ali je on bijesno napustio dnevnu sobu.

Bio je uvjeren da je nabavila mačku samo zato da napakosti njemu i u njegovoj nutrini je počela rasti mržnja prema mačiću, koje je iz dana u dan naočigled napredovalo i postajalo velika mačka prijekorna pogleda. Mrzio ju je sve više i više! Često se pretvarao da je ne primjećuje, odvraćajući pogled i naginjući glavu u stranu, što mu je uskoro postalo karakteristično držanje.

I tada, prvi put u njegovom poslovnom životu, zbio se krah. Poslovi su zapeli počeo je trpjeti gubitke. Postao je nervozan, razdražljiv i mislio je kako ga ukućani ne razumiju, pa je sve više vremena provodio vani jureći za poslovima! A kad se vraćao u sitne sate kući, prokleta ga je mačka čekala uvijek na istom mjestu i prijekorno ga gledala, optužujućim pogledom.

Nije to više mogao podnijeti! Razmišljao je i došao do zaključka, da je njegova nesreća počela sa dolaskom mačke. Odlučio je riješiti se mačke.

Jednog zimskog dana vratio se kući u za njega nezamislivo doba dana, sunce je još uvije sijalo škrtu toplinu, a on se obično vraćao kasno u noći: parkirao je kola pred kućom, navukao kožne rukavice sa postavom, jurnuo u dnevnu sobu i gledajući bjesnim pogledom potražio omraženu mačku. Naravno da je bila na svom mjestu, i naravno da ga je gledala! Ali ovaj put to nije bio pogled predbacivanja, nego pogled iznenađenja. Za trenutak se smeo, a zatim odlučno pošao prema njoj, njene su se oči raširile i postale ogromne od iznenađenja, ali joj on nije pružio šansu bijega, zgrabio ju je za vrat i počeo nemilosrdno stezati. Beskrajno je uživao dok se tijelo trzalo u njegovim snažnim rukama!

Nije bio svjestan strke koja je nastala, prodornog vrištanja, lupe, plača, nije bio svjestan beživotnog tijela Sanje koje je mlitavo ležalo na kauču, a on klečao pored mrtvog tijela, stežući ga i dalje za vrat, iako se jadna Sanja odavna prestala opirati. Bio je sretan; velika prokleta mačka bila je mrtva! Poslovi se mogu nesmetano nastaviti!

I dok ga je policija odvodila u "maricu" sa lisičinama na rukama, on se sjeti da sutra mora biti već u šest sati na prvom sastanku i osjeti radost iščekivanja, jer više nema mačke, poslovi će krenuti, ponovo će biti miran i sretan jureći gradom i sastajući se sa potencijalnim kupcima. Prepreke više ka velikom uspjehu nema, maknuo ju je, i ovaj je put, kao i svaki put do sada, izašao kao pobjednik!

Copyright © 2005 by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.