Smetnja

Anji su ti dragocjeni sati samoće uvijek najviše bili dragi. Najcjenjeniji! Ustati ujutro, slušati glazbu koja potiho ispunjava toplu i sunčanu dnevnu sobu, pijuckati kavu, prelistavati novine i, sa visine petog kata, bacati znatiželjne poglede na more, plavo, osunčano, bliješteće. Nikad joj nije dosadilo gledati u tu ljepotu! Ogrnuta kućnom svilenom haljinom, ispod koje je imala samo gaćice, lijeno je uživala u jutru, uživala u spoznaji da joj čitavo jutro stoji na raspolaganju. Samo za nju. Prava raskoš! Rijetka raskoš! Nema Radomira, njenog muža: vraća se tek oko pet poslijepodne. Nije joj rekao gdje odlazi, a nju nije previše ni zanimalo. Znala je da je radoholičar i da je sretan dok juri gradom i sklapa poslove, nova poznanstva, kupuje, prodaje...Ona više voli mir, početi dan opušteno, uz kavu, sama sa svojim mislima. Ali nismo svi isti…

U trenutku dok je okretala šuštave stranice novina, tražeći crnu kroniku, prodorna zvonjava telefona naruši njen mir. Anja podigne smeđe obrve i pogleda na sat: devet i petnaest! Tko li može biti ovako rano? Ispruži ruku i podigne telefonsku slušalicu.

- Halo? - reče tiho.

- Ljepotice! - začuje mrski joj glas i čarolija dokonog jutra raspline se sa hladnim vjetrovima jeze. - Misliš li na svog Leona?

- Rekla sam ti da je gotovo! - reče Anja uzbuđeno. - Zašto to ne prihvatiš? Što je bilo, bilo je! Ali sada je gotovo, Leone! Gotovo je! Što prije to shvatiš, biti će bolje!

- Za koga bolje? - podrugljivo je upita.

- Za svih! Gotovo je! Gotovo!!!

- Ništa nije gotovo! - Do sada podrugljiv glas odjednom postane hladan, oštar. - Bit će gotovo kad ja kažem da je gotovo! Jasno? Ako se ne nacrtaš u mojoj gajbi za dva sata i ne zadovoljiš me dobrom ševom...

Anja zaustavi dah: znala je što slijedi, a upola se nadala da do toga neće doći. Ali je došlo...Koga ona zavarava? Zašto laže samu sebe? Neće ovo samo tako prestati!

- Sve ću reći onom glupanu, tvom mužu! - zaprijeti Leon. - Biraj! Dolaziš u podne ili...ne moram ti crtati, zar ne? Toliko glupa sigurno nisi! Ili jesi?

Anja ne odgovori: nije bilo potrebno, jer slušalica se sa druge strane spustila. Požudno udahnuvši zrak, jer zadržavala je dah za vrijeme čitavog razgovora, a da toga nije bila svjesna, Anja ustane nervoznim pokretima tijela. Lagano je podrhtavala.

"Klopka", pomisli hodajući prema kupaonici. "Nalazim se u klopci! Ako mu popustim...nikad kraja tome! Ako ne..." Zatrese glavom, smeđa joj kosa zaigra: ne usuđuje se ni misliti na to.

Leon, visok, širokih ramena, plave kose tu i tamo prošarane sjedinama, što mu davalo još veći šarm, odlučna lica i sivih prodornih očiju, spusti slušalicu, pa sa osmjehom na opaljenom licu izađe iz pošte, odakle je telefonirao. Prošli je mjesec navršio četrdeset i sedam godina, ali se svima činilo da je deset godina mlađi. Pazio je na svoje atletsko tijelo, redovito vježbao i kondicija mu bila na visokom nivou. Kretao se brzo i elastično i bio je svjestan toga da ga žene rado gledaju. Uživao je u tome.

Živio je od nezadovoljnih žena. Većinom. Ali i od mnogih drugih mutnih "poslova". Nikad u svom životu nije radio u klasičnom smislu te riječi: uvijek se "snalazio", kako je on to sam govorio. To njegovo "snalaženje" i nije bilo tako loše, ali mu se nekoliko puta obilo o glavu, pa je sa one strane rešetaka proveo ukupno sedam godina. Očvrsnuo je u zatvoru, postao tvrd, beskrupulozan, što su mnoge žene osjetile na vlastitoj koži, pogrešno umislivši da Leonova čvrstina odaje muškost, pravog muškarca.

Zavodnik u pravom smislu riječi i veliki šarmer, kad je želio to biti, vrlo je lako zavađao žene. Ponosio se svojim umijećem, svojim načinom života i nije ni pomišljao o etičkoj strani svega toga. Etika mu bila nepoznati pojam. Svijet je za njega bio divljina koju su nastanjivale dvije vrste: lovci i lovina! On je bio lovac i ostati će to kraja! Uzbuđivalo ga hodanje po opasnosti.

Ovo sa Anjom, mislio je često, kao da su mu se bogovi smilovali i poslali mu je serviranu. Upoznao ju jednog ljetnog poslijepodneva, dok je tužno zurila u ništa, ispijajući hladno piće na terasi kafića. Odmah je shvatio, vidjevši je onako usamljenu u svojoj tuzi, da je muž zapostavlja, ne primjećuje. Nanjušio je lovinu i sa zadovoljstvom se bacio na plijen. Vrlo ju je brzo uspio navesti da govori o sebi: kao i sve nezadovoljne žene i Anja je žudila sa pažljivim slušateljima. Shvatio je da joj je muž bogat, da zarađuje basnoslovno, kako se Leonu činilo, koji nikad nije imao sigurnih prihoda, pogotovo ne stalnih, pa je već pri prvom susretu počeo smišljati kako da i on sam izvuče neku korist iz svega toga.

Sjedajući za upravljač svog golfa i vozeći polako i pažljivo, nije mu potrebno privlačiti pažnju policije na sebe, prema svom stanu, Leon se radovao susretu sa Anjom, susretu za kojeg nije ni malo sumnjao da će se dogoditi. Već će ona doći, bio je siguran! Uživao je u moći koju je imao nad njom! Doći će! Ne može drugačije! Doći će! Takve uvijek dolaze!

Anja parkira na uobičajenom mjestu, malo podalje od Leonovog stana. Nikada nije parkirala u blizini njegovog stana: voljela je prohodati stotinu metara, u mislima se pripremiti na susret. Ostane sjediti za upravljačem: petnaest je do dvanaest i još ima malo vremena za sebe. Paleći nervozno cigaretu, zapita se po tko zna koji put, zašto je bila tako velika glupača!? Potpuno se otvorila toj svinji, slatkorječivom gadu, koji je sada nemilosrdno iskorištava, prisiljavajući je na seksualne odnose, neželjene i odvratne. Ponižavajuće! Muze novac od nje! Baš muze! Ko da je krava-muzara! Odjednom joj sine: pa on me sigurno takvom i doživljava! Crveni val stida navre joj u obraze.

U početku nije bilo tako! Bili su to strastveni trenuci, provedeni u Leonovom stanu, puni žudnje koju su bjesomučno i sa velikom glađu utažavali. Privukla ju je njegova zrelost, snažno privukla. Činio joj se pravim i zrelim i potpunim muškarcem i nije joj ni malo smetalo, što je sa svojih četrdeset i sedam bio pune dvadeset i dvije godine stariji od nje. Godine između njih ništa joj nisu značile! Bio je najbolji muškarac u njenom životu, koji je jedini sasvim upoznao njeno tijelo. I naučio ga zadovoljavati. Bio je mužjak, snažan i nezasitan mužjak sa tijelom mladoga boga! Boga u punoj snazi, koju je stavio njoj na raspolaganje! Njegovu je požudu smatrala ljubavlju. Mislila je da se nalazi u raju!

Raj se počeo pretvarati u pakao nakon njihovog tromjesečnog druženja. Postao je drzak, Leon, i nije znala kako se postaviti prema tome.

- Bi li mi mogla pomoći? - upitao ju je jednog poslijepodneva.

- Reci kako - ponukala ga je: željela mu je ugoditi.

Ležali su goli na krevetu u njegovoj spavaćoj sobi, divno hladovitoj, dok je vani sunce žarilo. Vodili su neprekidno ljubav preko dva sata! Znala je to sigurno, jer pogledala je na sat prije početka i nakon svršetka ljubavne igre. Uvijek ju je iznova čudila njegova seksualna izdržljivost! Ali kako ju je voljela! Ratko...pa, on je u tim stvarima bio i više nego brz! Deset minuta bilo je nedostižno za njega! Uvijek bi poslije toga bila gladna, bijesna, razočarana...ostajala nemirno ležati na leđima, pogledom širom otvorenih očiju u strop. Gladna! Nezadovoljena! Sa Leonom bi nakon vođenja ljubavi osjećala mir, zadovoljstvo, potpuno ispunjenje. I zato se radovala što od nje traži pomoć: makar na taj način, pokazati će mu da cijeni njegovu pažnju.

- Upao sam u neke dugove - rekao je Leon podigavši se na lijevi lakat i nagnuvši se nad njom. - Ako ne vratim do...

- Koliko? - upitala je ona prekidajući ga.

Rekao joj je. Lecnula se zbog visine svote, ali nije povukla riječ. Sutradan mu je donijela novac u bijeloj omotnici, nemarno ga stavila na noćni ormarić pored kreveta, ni jednom riječju ne spomenuvši ga. Nije ni on.

Tako je počelo! I, što je bilo strašno, nastavilo se! I postalo običaj i to je bilo najgore u najgorem! Leon je, zahvaljujući njenom dugom jeziku ( svjesna je toga ) savršeno dobro poznavao financijske mogućnosti njenog muža. I tražio, neprestano zahtijevao još, još...Postao je nezasitan, a ona nije znala kako mu se oduprijeti, kako prekinuti prljavu igru.

- Moram naći snage i ovo prekinuti! - odlučno i glasno samoj sebi reče Anja, izađe iz kola, zaključa ih i minutu prije podne krene prema Leonovom stanu, prema još jednom neželjenom seksualnom susretu.

- Potpišite ovdje - reče Radomir i pruži papire sugovorniku.

Gleda kako proćelavi muškarac potpisuje kupoprodajni ugovor i osjeća ponos: još je jedan posao sklopio na opće zadovoljstvo i pri tom dobro zaradio! Uživao je u tome, osjećao se ispunjen! Još nije ni polovica dana a on je zaradio lijepu svoticu! Još jednom! Ponovo! Po tko zna koji put!

Ljubazno se rastao sa kupcem, pa napustivši trosoban stan koji je upravo prodao, laganim korakom sišao niz trokatno stepenište. Ispred zgrade zastane, izvadi mobitel iz džepa, pa utipka Anjin broj. Mora joj objaviti još jedan poslovni uspjeh! Osmjeh pun zadovoljstva, razlio mu se licem, a grudi uzbuđeno dizale, baš kao pri seksualnom činu. I rumenilo, koje mu naglo navrlo u lice, upotpunjavalo je taj dojam. Radomir se upravo našao u svom svijetu uživanja: valovi ga uživanja pomamno oplakivali. To je život, ovo uzbuđenje, mislio je ozarena lica, dok je čeka strpljivo da se Anja javi.

Mobitel u njenoj torbici zazvrča i Anja istog trena pomisli na Radomira: sigurno je on. Neprestano je nazivao! Svaki čas, činilo joj se! I ne daj bog da se ne javi! Poslije, kad bi došao kući, bilo: pa gdje si bila? Zašto se nisi javila? Zašto…neprekidni niz tih zašto, navirali bi iz njega! Stojeći ispred vrata Leonovog stana, upravo je pozvonila, Leon će svakog časa otvoriti, iščeprka mobitel iz torbice.

- Reci mi - reče u njega, kao i milijun puta do sada, jer Radomir je imao običaj telefonirati otprilike svakog sata, a ona je poprimila običaj da razgovor sa njim počinje uvijek sa istom rečenicom: Reci mi!

- Prodao sam ga! - začuje njegov oduševljeni glas. - Nitko drugi nije mogao, a ja sam uspio.

- Nisam ni sumnjala u to, dragi - reče ona.

Vrata se pred njom otvore i Anja zamahne rukom, dajući znak Leonu: budi tih! Leon je podrugljivo gleda i smješka se: već je nebrojeno puta prisustvovao sličnom prizoru!

- Svi su govorili da neću uspjeti! – nastavi Radomir zaneseno. – Bili su…

- Večeras mi moraš sve detalje ispričati - kaže ona, pa prekida vezu i sprema mobitel u torbicu. Ne može podnijeti razgovor sa Radomirom, dok je Leon onako posprdno gleda, svlačeći je pogledom.

Radomir, na drugom dijelu grada, naljuti se na Anju! Prokleta bila! Što je to sa njom? Mogla je biti malo ljubaznija, popričati koju minutu više sa njim! Zašto je takva? Tako je odvratno okrenuta sama prema sebi! Nije je briga za njegove osjećaje! U što se to pretvorila? Ima samo dvadeset i pet, a tako je hladna, bezosjećajna. Što se dogodilo? Nekada nije bila takva! Naprotiv, bila je sasvim drugačija, prijazna, uvijek spremna na slušanje. Voljela je slušati o njegovim poslovnim pothvatima. Voljela ga je i zavađati! Sada više ne čini ni jedno ni drugo! Vrlo se dobro sjeća kako ga je svake večeri zavađala. A sada dolazi u krevet sa knjigom u ruci. Nije joj stalo ni do čega, osim love, naravno! Troši ko pijani mornar!

Nije važno, odluči naglo! Neće mu egocentričnost njegove žene pokvariti raspoloženje! Počastiti će samog sebe dobrim objedom! Pržene lignje i malo crnog vina! Može i sam proslaviti.

Vozeći se prema restoranu u kojem će uživati u lignjama i vinu, Radomir se prisjeti suživota sa Anjom. Imao je dvadeset i pet, kad je sreo nju, devetnaestogodišnju Anju, osvojio je na juriš i nakon dvije godine zabavljanja, uplovili su u brak. Na njegovo inzistiranje: želio ju je za sebe, samo za sebe! Jedina smetnja njegovoj sreći bila je ista kao i kod mnogih drugih parova: on je želio dijete, ona izbjegavala zanijeti, tvrdeći da su još mladi, da imaju vremena! To ga je, naravno, potajno izjedalo. Iako je Anja donekle imala pravo: bili se mladi i tek u usponu! Ali, crv se nastanio u njemu i počeo ga izjedati! Iznenada ju je počeo drugačije doživljavati i ono što je počeo otkrivati u svojoj lijepoj i mladoj ženi, nije mu se sviđalo. Više nije toliko uživao u njenom društvu! Više je cijenio društvo ljudi sa kojima je poslovao, nego njeno. Bacio se na posao sa nekretninama, bio po čitave dane odsutan. Sklapao je poznanstva i nju malo zapostavio, svjesno, ne slučajno. Nije je upućivao u svoje odluke, govorio joj je samo o rezultatima odluka donošenih bez nje! Nije ni pomišljao na to, kako to možda, Anju vrijeđa. Počeli su se udaljavati jedno od drugog, pogotovo kad je on počeo sa krupnim poslovima, koji su zahtijevali mnogo pažnje i vremena. Sve je više vremena provodio sa poslovnim ljudima. Kradući od Anjinog vremena, znao je to, ali drugačije nije moglo biti. Jedno mu poznanstvo donijelo veliku korist: dobio je mig za kupovinu velikog terena, sa obećanjem da će u dogledno vrijeme to isto, sada jeftino i nikom zanimljivo zemljište postati građevinske čestice. Samim tim, vrijednost će mu porasti do neba! Isplatilo mu se poznanstvo i veliko čašćenje jednog od odlučujućih ljudi. Kupio je za sve što je imao, bacio je sve na tu kartu, na taj mig! I isplatilo mu se! Preko noći se obogatio i građevinari ga opsjedali. Počeo je postajati istinski bogat...

Parkiravši pred restoranom u kome će objedovati, Radomir pomisli kako i nemaju baš toliko loš život. Još ako mu ovaj veliki posao uspije...Nikako nije loše za mladog čovjeka , koji je tek zakoračio prema četrdesetima! Bio je siguran da će u četrdesetoj biti basnoslovno bogat!

Sa osmjehom zadovoljstva, otvori vrata i uđe u pomodni i razvikani restoran. Ugledavši osmjeh prepoznavanja i, kako mu se činilo, uvažavanja, na licu konobara, njegovo je zadovoljstvo bilo potpuno. Sigurnog koraka uputi se prema najbližem slobodnom stolu.

Oko tri poslijepodne, Leon se izvuče iz sasvim izgužvanog kreveta i navuče traperice. Anja iskoristi to, pa se i sama počne brzo oblačiti: istuširati će se kod kuće! Samo što prije pobjeći odavde! Zaboraviti ova tri protekla sata. Zaboraviti što prije ove zgužvane i znojem natopljene plahte, ovaj miris seksa, koji je nekada toliko voljela, zaboraviti sve, baš sve!

Jahao je na njoj ova tri sata! Doslovno! Prisiljavao je na svakojake poze, a ona, u nadi da će sve uskoro završiti i bojeći se njegovog nasilnog ponašanja, u svemu mu udovoljavala. A tražio je mnogo! Previše! Sve više! Iscrpljujući je! Ono što joj je ranije pričinjavalo neizmjerno zadovoljstvo, Leonova silna seksualna izdržljivost, postalo joj sada mučenje, bolna patnja, koja nikako da završi. U jednom je trenutku osjetila silno uzbuđenje i zaprepastila se, ukočila, ali je tijelo izdalo, nije je htjelo slušati. Zadovoljenje ju je svu okupalo, dugi i raskošni užitak natjerao ju je na zaborav. Leon je to osjetio i pogledao joj u dubinu smeđih očiju i vučje, pobjedonosno joj se nacerio. Prezirala je i mrzila samu sebe zbog toga: svršava sa tipom kojeg mrzi! Ludilo!

- Što ćeš popiti? - dovikne joj Leon iz kuhinje.

- Ništa - odbije ona. - Žurim.

- Sutra u isto vrijeme - reče on.

- Ne mogu, nemoj...

- Šuti i pogledaj ovo! - naredi Leon.

Anja dođe do njega i na televiziji zaprepašteno ugleda sebe, golu, oznojenu, kako se u grču privija uz muško tijelo, Leonovo tijelo, kako je odmah shvatila. Sladostrasni zvukovi dopirali su do nje, udarajući je, šibajući je sjećanjem. Shvati da ti uzdasi prepuni slasti pripadaju njoj, bili su njeni! To je ona, one nedjelje...Nije imala pojma da je Leon uključio kameru, da snima njihove pomamne igre, a sada... U nevjerici se okrene prema ljubavniku. Čitavo joj lice bilo jedan veliki upitnik!

- Sutra u isto vrijeme! - zareži on tiho, opasno. - I donesi tisuću eura! Ili ću ovo ne samo pokazati tvome dragom mužu, koga varaš sve godine, nego ću razdijeliti desetine kazeta po čitavom gradu! Siguran sam da to ne želiš! Ako se varam...

Radomir se uzbuđeno sjedeći u udobnoj fotelji, nagne prema naprijed, prema svom sugovorniku. Pogled mu postao užagren: zarada je na pomolu!

- Znači, odlučeno je? Počinjemo graditi?

- Počinjemo graditi! - nasmijano odgovori njegov partner u ovom krupnom poslu: gradnji četiriju peterokatnica, krupan i unosan posao. - Stari moj, biti će love ko salate!

- I treba je biti! - raspoloženo odgovori Radomir. - Dosta mi je prodavanja stanova i ponekih kućica! Uvijek sam želio baviti se krupnim poslom!

- Ovo je krupan posao! A postati će još krupniji, vjeruj mi! Sutra ćemo u jedanaest sati potpisati sve ugovore i možemo početi! Od sada, samo nam je nebo granica!

Sretan, ludo uzbuđen, crven u licu, Radomir ustane i nestrpljivo počne koračati sobom. Tijelo mu ličilo na tigra, koji se sprema na skok.

- Imaš pravo - reče. - Zapamtiti ću ovaj dan! Dan kad sam konačno zakoračio u krupan građevinski biznis! Načuo sam nešto o gradnji nekih bungalova...

- To je još u povojima - prekine ga sugovornik. - Jedno po jedno! Da mi prvo sutra potpišemo ugovor, a kasnije...

Riječi su ostale odjekivati u velikom uredu, dok su poslovni partneri izlazili iz njega, tapšajući se uzajamno po ramenu.

Radomir svakog časa treba doći kući. Sjedeći na kauču, podvijenih nogu, Anja ga sa strahom i nestrpljivošću očekuje.

Kad je napustila Leonov stan, sva uzdrhtala, povrijeđena u dubini svoje duše, odvezla se ravno kući i pojurila pod tuš. Dugo se tuširala, čvrsto se trljajući spužvom, pokušavajući uzaludno izbrisati sjećanje na ona tri sata provedena sa Leonom.

Odlučila se! Dok se, poslije dugotrajnog tuširanja, brisala mekim ručnikom, čvrsto odluči sve priznati Radomiru. Ništa neće uljepšavati: reći će mu istinu, golu istinu, pa što bude! Nije je briga! Više je ni za što nije briga! Bilo kako da ovo završi, nije važno! Važno je jedino da završi! Mora prekinuti! Ovo je bez kraja i konca! Ne može više podnijeti sve ovo! Koliko li je samo već dala tom gadu! I previše! A on traži sve više i više! Mora sve priznati mužu! Ovo je pakao, nije život. Priznati će mu svoju nevjeru, pa što bude da bude! Mnogo toga i onako ne može izgubiti! Brak joj postao farsa i svakim je danom sve gore!

I donijevši odluku, Anja se odjednom osjeti mirnom, gotovo bi se moglo reći bezbrižnom, laganom i nakon podužeg vremena, sasvim opuštenom.

Neka bude što treba biti!

Ostavši sam nakon Anjina odlaska, Leon se zadovoljan svojom odigranom scenom, nasmije glasno i napuni čašu viskijem. Iskapi oštro piće i ponovo se nasmije.

- Glupa kučka! - glasno reče.

Pio je sa uživanjem! Konačno je i njemu svanulo! Lova će sada redovito pritjecati! Nema više briga, bar za izvjesno vrijeme! Potruditi će se da to što duže traje! Cijediti će Anju, ups! ne Anju, njenog uvaženog lovatora, što duže može! Sudeći po onome što je doznao o Radomiru, to može prilično potrajati! Sve što taj klipan dotakne svojim rukama, pretvara se u zaradu! Zovu ga Čarobnjakom, u nekim krugovima. Nitko tako brzo ne stvara kapital, živu lovu kao Radomir. Tako mlad, a već je legendarna njegova snalažljivost i upornost. I zaobilaženje istine pri uvjeravanju potencijalnih kupaca! Lova će pritjecati, bio je sve sigurniji i sve zadovoljniji Leon!

Uljuljkan u slake snove o lijepoj i bezbrižnoj budućnosti, zaspao je sa čašom u ruci, sjedeći u fotelji.

Radomir ne shvaća što osjeća. Ne prepoznaje vlastite osjećaje! Kao da netko drugi to proživljava, a on samo promatra sa strane, siguran i zaštićen. Ono što se inače uvijek događa drugom, sada se događa njemu! Slušao je o tome i sprdao se sa time! Sad je ozbiljan da ozbiljniji ne može biti.

- Koju su mi lijepu kašu priredila - reče u po glasa i vadeći cigarete, nervoznim pokretima.

Anja ništa ne reče. Sjedi preko puta njega, Radomira, svog zakonitog, kome je upravo u lice rekla da ga je varala sa jednim običnim probisvijetom. Gleda ga i čudi se njegovoj reakciji. Nije ovo očekivala! Očekivala je erupcije bijesa, povrijeđene muške taštine, a vidi samo…što vidi? Zabrinutost! Vidi zabrinutost, sine joj odjednom. Može mu pročitati pitanje u glavi! Pita se, kako će se čitavo to sranje odraziti na njegovo poslovanje! Nema ljubomore, nema scena!

- I to sad, baš sad! - govori Radomir, a uzbuđenje mu raste, odaju ga pokreti, brzi, titrajući. - Spremam posao svog života, a ti mi upravo u takvom trenutku serviraš svoje gadarije.

- Vidiš - reče Anja - to je najveći razlog.

- Što?! - viče Radomir i ustaje bijesno. - Sad će još ispasti da sam ja kriv! Jesam li se ja kurvao?

- Vrlo dobro znaš što sam mislila...

- Ne, ne znam! Znam samo da je ovo došlo u najgorem mogućem trenutku! Sutra u jedanaest potpisujem ugovor života, a ti i tvoj ljubavnik mi držite mač nad glavom. Pa gdje ti je bila pamet? Kako si sebi dopustila...Znao sam da si pohotna kuja, ali mislio sam da si pametna! Mislio sam…

Anja ga sluša i postaje svjesna da ga uopće nije pogodila, ranila, ostavila traga, činjenica što ga je toliko dugo varala. Jedino ga brine koliko je mogućih posljedica za njegove planove, posao...Kao i uvijek, ona mu nije ni malo važna: posao i zarada su u prvom planu, zatim ona. Ako uopće na nju i misli!

Anja se povrijeđena i uvrijeđena podiže sa stolice i prkosno se zagleda u njegovo smrknuto lice. Više joj do ničega nije stalo i odluči biti brutalno iskrena.

- Znaš - reče mu - jedno me vrijeme grizla savjest...

- Nemaš ti savjesti...

- ...ali se više ni malo ne kajem - nastavlja ona mirno, ni malo ne obraćajući pažnju na njegovu upadicu. - Ti si čudovište! Postao si pravo čudovište!

- A ti? - pita on podrugljivo. - Što si ti? Obična drolja!

- Ti si me natjerao na to! - viče Anja i lice joj gori, oči sijevaju. - Uvijek ti je sve bilo važnije od mene! Reci, kad si me posljednji put poševio?

- To ti je najvažnije! - podrugljivo primijeti Radomir. - Pokazala si to! Ševa! To je sve što te zanima! Ali neki od nas moraju raditi, znaš, ne samo ševiti se unaokolo!

- Ne odgovaraš! - optuži ga Anja! - A zašto? Jer ne znaš! Toliko je davno bilo, da se uopće ne sjećaš! Ja ću ti reći: bilo je to za tvoj rođendan, prije točno pet mjeseci!

- Pretjeruješ...

- Pet mjeseci!!! - urla Anja i u njoj raste ljutnja. - Pet mjeseci! Je li to normalno? Imaš trideset i jednu, ja dvadeset i pet, a ševimo se dva do tri puta godišnje!

- Zaveži! - obrecne se Radomir: povrijedila ga, ali u dubini duše osjeća...

- Ne govori mi da zavežem! Nemaš prava na to!

- Koliko se sjećam - uzvraća Radomir udarac - nisi se bunila kad sam počeo dobro zarađivati! Vrlo si rado prihvatila lagodan život, koji ti je moj rad omogućio! A sad mene okrivljuješ za svoj preljub! Ma kakav preljub! Parila si se sa tipom dvadeset i dvije godine starijim od sebe! Fali ti tatica?

- Svinjo! - vrisne Anja, dohvati pepeljaru i baci je prema njemu.

Radomir se sagne, ali ne dovoljno brzo: pepeljara, teška, staklena, okrzne mu čelo, razdere kožu i krv poteče.

- Vidi što si učinila - reče joj tužno, ljutito, bolno.

- Trebala bih te ubiti! - vrisne Anja, okrene se na peti i odjuri u spavaću sobu.

Ostavši sam u dnevnoj sobi, uz zvuk zaboravljenog televizora, Radomir krene prema kupaonici i dok je hodao, začuje kako se Anja zaključava u spavaćoj sobi. Nema veze, noćas mu i onako nema spavanja! Mora srediti čitavu situaciju, onemogućiti njenog ljubavnika! Sutra u jedanaest ugovor se mora potpisati i neće nikome dozvoliti omesti, a kamo li spriječiti potpisivanje! Nikome!!!

Radomir strpljivo sjedi u kolima, noć je, ponoć upravo otkucava, hladno je, hladno i on se pomalo trese, sjedeći i napeto buljeći u noć. Parkirao se suprotno od zgrade u kojoj živi Leon, Anjin ljubavnik. Sve zna o njemu. Ne sve, ali svakako ono što mu je potrebno. Iscijedio je mukotrpno to iz Anje, prokleta bila, morao je čupati riječ po riječ. I to kroz zatvorena vrata spavaće sobe! Nije mu htjela otvoriti vrata! Uvrijeđena? A što bi onda on morao reći? Ona je uvrijeđena! Pih!

Dok je u kupaonici zaustavljao krvarenje na čelu, skovao je plan : otići će kod ženinog ljubavnika, platiti mu pet puta više nego što traži, dati će mu pet tisuća eura, pokupiti kasete sa na kojima je Anja i...i problem će biti riješen! Novac je svemoguć! Bezbroj puta se u to uvjerio!

Svjetla dolazećeg automobila presijeku noć: golf se zaustavi i motor ugasi. To je Leon, bio je siguran Radomir. Promatrao je visokog i atletski građenog muškarca: Anja ga je dobro opisala.

Radomir brzo izađe iz automobila, pa gotovo u trku priđe Leonu, koji se iznenađeno osvrne preko ramena. I nesigurno zakorači unazad. Iznenađenje u noći.

- Leon? -upita tiho Radomir.

- Tko želi znati? - hladno upita Leon.

- Anjin muž! Moramo razgovarati!

- Ali ne ovdje! - reče Leon. - Idemo u...

- Ne idemo nigdje drugdje, nego u vaš stan - prekine ga odlučno Radomir. - Ne odlazim bez kasete.

- Jeste li ponijeli novac?

- Jesam.

- Koliko?

- Dovoljno! - odreže Radomir. - Idemo!

U stan je prvi ušao Leon i u dnevnoj sobi upalio svjetlo. Radomir se radoznalo ogleda: tu je Anja dolazila po uživanje! Gledao je oko sebe, dok je Leon sipao piće i pružio mu čašu.

- Ne pijem - odbije Radomir i izvadi omotnicu i položi je na stolić pored kauča. - Ovdje je pet tisuća eura. Više ne dam! Za uzvrat tražim ono što imate i garanciju da nema kopija!

- Nije dovoljno - reče Leon, a pogled mu počiva na novčanicama koje su se , onako nemarno bačene, rasule po staklenom stoliću. - Tražim pedeset!

- Pedeset! - Radomir se zacrveni. - Mora da si lud! Znaš li ti tko sam ja?

- Lopov ko i ja! - odbrusi mu Leon. - I sad tražim sedamdeset!

Radomir zadrhti, u njemu nešto pukne i sad on, a ne Anja, grabi veliku i staklenu pepeljaru i njome snažno i nemilosrdno i iznenada, posve neočekivano, udara Leona ravno u sljepoočnicu. Leon pada ko pokošen, čašu ispušta, viski se prolijeva i miriše. Radomir minutu gleda, stoji nepomično, vraća mu se moć rasuđivanja. Nagne se na Leona, opipa mu bilo: ništa! Mrtav je! Mrtav je! Ubio je!

Radomir dohvati čašu koju je prije nekoliko trenutaka odbio, pa je iskapi. Odmah nalije drugu, pa sjedne na kauč, zagleda se u tijelo na podu, pa sa čašom u ruci i otpijajući povremeno, smisli plan koji mora djelovati! Ni deset sati nema još do potpisivanja ugovora! Mora biti brz! I pažljiv! Ne smije pogriješiti!

Istog trenutka, kad je Radomir napustio stan, Anja se počne grozničavim ritmom pakirati! Napustiti će ga! Odlučila je! Napustiti će ga! Kako se je samo ponio ovu večer! Čitavu je nesretnu stvar shvatio samo kao osobnu smetnju! Smetnju u njegovom jebenom poslovanju! U potpisivanju ugovora njegovog života, kako se patetično izrazio! Sve što se nalazi na putu njegovog poslovanja, za njega je smetnja! Nije ga zanimala ona, njeni osjećaji...Jesu li mu i njeni osjećaji smetnja?

Uz teško priznanje kako je izgubila gotovo sedam godina svoga života, uz čovjeka koji je nikada nije volio, već samo upotrebljavao, bolje reći zloupotrebljavao, Anja završi sa pakiranjem, pokupi svu preostalu gotovinu koju je mogla pronaći i napusti stan. Kraj jednog razdoblja!

Izađe u mrklu noć, odlučna boriti se za bolji, dostojansveniji život! A Radomir, e on će joj platiti, pomisli dok je palila vlastita kola, koja joj je za prošli rođendan poklonio. Isisati će mu posljednju mrvicu koja joj pripada! Naplatiti će mu svojih sedam mladih godina! Skupo naplatiti!

Bijesan urlik forsiranog motora zapara kroz noć, odajući Anjino raspoloženje.

U šest se sati Radomir vrati u stan i istog trenutka čim je ušao, osjeti prazninu: Anje nema, napustila ga, odmah je shvatio! Nije se opterećivao time! Bar ne mora ništa objašnjavati! Još jedna smetnja manje!

Umoran, neispavan, pomalo prljav, stane pod tuš i dobro se istušira. Znao je da neće moći zaspati, pa skuha mnogo kave, a dok je čekao da voda zavre, pokupi odjeću koju je imao na sebi tokom noći i sve, zajedno sa cipelama, ubaci u veliku plastičnu crnu vreću. Putem će se već negdje riješiti i nje, još jedne smetnje!

Iza njega je ostala noć puna napora! Kad se smirio, dobro promislio, pažljivo je, ništa ne propuštajući, pretresao čitav stan, ne skidajući rukavice koje su pripadale ubijenom ljubavniku i koje je ugledao odložene pored telefona, pa ih jednostavno uzeo. Poslužiti će! Pronašao je samo jednu kazetu, na kojoj je glavnu ulogu igrala Anja i ovaj gad koji leži na podu. Nije bilo više primjeraka, bio je siguran u to. Pretresao je svaki milimetar stana! Spremi kasetu džep: uništiti će je kod kuće. Zatim je uzeo čistu plahtu iz ormara, umotao u nju tijelo Leona, podvezao sve to poput paketa, pokupio sobom čašu iz koje je pio i bocu, pa sve skupa odnio u automobil, riskirajući da ga netko vidi. Ali bili su sitni sati, blizu tri i poslužila ga sreća: nitko nije naišao, nitko ga nije vidio! Tijelo, najveća prepreka, na pola je već sklonjena!

Odvezao se kolima u brda, iznad grada i zaustavio se kod rampe, koja je onemogućavala daljnji put kolima. Izvukao je Leonovo tijelo umotanu u plahtu, prebacio ga preko desnog ramena i psujući pod težinom, odnio ga još u brdo, u vis, gotovo dvjesto metara. Put ga šumski doveo do bunkera zaostalog još od onog dalekog rata. Sagrađen na samom vrhu brda, iznad više stotina metarske provalije, bunker je dominirao krajolikom.

Spustio je teško tijelo na zemlju, umotano u plahtu, čvrsto vezano, nastojeći povratiti dah. Zatim se sagnuo i odlučno gurnuo tijelo, svom snagom, i bez misli gledao kako se sve brže i brže kotrlja i nestaje u dubini, povlačeći za sobom kamenčiće, kamenje, odronjavajući zemlju, da bi na kraju, duboko dole, sve prestalo. Tijelo je bilo savršeno sakriveno, stopilo se krajolikom! Još jedna smetnja je uklonjena, mislio je dok se spuštao do kola. Ispred kola je zastao, izvukao kazetu iz džepa, razbio je, izgazio cipelama, a samu traku zapalio upaljačem i zadovoljno gledao kako gori, kako vatra guta dokaze, sakriva, uništava. Kraj. Nema više ništa za učiniti! Ništa nije propustio! Uklonio je sve smetnje! Efikasno, kao i uvijek! Zadovoljan učinjenim, sjeo je u kola i oprezno vozeći odvezao se kući, u prazan stan, ali onda to još nije znao.

Točno u deset i trideset, Radomir izađe iz stana, odveze se nekoliko ulica dalje, pa u poluprazni kontejner ubaci crnu najlon vreću sa svojom odjećom, vrati se u kola i odveze do ureda, u kome će za nekoliko minuta potpisati ugovor svog života!

Sve je smetnje uspješno uklonio!

Copyright © 2006. by misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.