četvrtak, 28. lipnja 2007.

Slom



Bila je to ljubav na prvi pogled! Kad je prvi put ugledao Gigu, koja se još nije zvala Giga i bila bezimena, Đo se zaljubio i nije mogao odvojiti pogled od te crne, sitne, kovrčave loptice. Štene patuljastog šnaucera, Giga, skakutala je bezbrižno sa svojom braćom i sestrama, nesvjesna da će joj se od današnjeg dana promijeniti život i više nikad neće vidjeti svoju majku, braću i sestre, jer Đo, kome je pravo ime Đordano, pokaže vlasniku na nju i odlučno reče:

- Hoću ovoga i ni jednog drugog štenca!

Uzgajivač se nasmije i dok se saginjao da podigne štene iz koprcavog klupka, odgovori:

- Nije on, nego ona. Kujica je. Smeta li to?

- Nimalo! - odlučno reče Đo. - Hoću baš nju!

Nisu se razdvajali od tog dana, Đo i Giga, voljeli su jedno drugo odanom ljubavlju, ljudskom i psećom, a obje su bile prave i snažne i koje su svakim danom postajale sve veće i veće, i kad se činilo da više nikako ne mogu postati veće i jače, ona je, ta ljubav između čovjeka i psa, narasla još više i više i više...Širila se poput Svemira ogromnom brzinom, nabujala i sve oko sebe grijala svojom toplinom. Gdje bi se pojavili Đo i njegova Giga, na ljudskim bi se licima počeo širiti osmjeh: tako su djelovali na okolinu, širili su radost oko sebe a i sami bi beskrajno uživali u njoj. Odano su pazili jedno na drugo, ne skidajući pogleda, Đo sa Gige, a Giga sa Đoa.

Svi znamo, da sve što je lijepo obično i kratko traje. Nad životom Đoa počela je lebdjeti sjena i dani su odjednom prestali biti onako lijepi i bezbrižni prepuni igre u parku. Đo je sve više vremena provodio u kući, posvećivao svoje vrijeme oboljelom sinu, a Giga je strpljivo čekala da dođe na red: više nije bila prva, sad je morala čekati na ljubav, kojom je ranije bila obasipana. Đo je svoju ljubav preusmjerio prema sinu, a Gigu bi samo ovlaš pomilovao ponekad, pa i to sve rjeđe i rjeđe. I odsutno, baš kao da miluje neki predmet, a ne živo biće koje je vapilo za njegovom pažnjom.

Kobnog je dana sin Đoa imao vrućicu: Đo je probdio noć uz njega, uopće nije spavao, sjedio je pored sina i brisao mu znoj sa vrućeg tijela, dok je Giga, kojoj je bilo zabranjeno ulaziti u bolesničku sobu, žalosno i odano ležala ispred vratiju, pogleda uprtih u njih i napeto osluškujući svaki šum. Konačno je Đo izašao iz sobe i pokretom ruke pozvao Gigu, a ona radosno poskočila: taj je pokret označavao šetnju i ona ga je željno čekala, disala je za taj trenutak!

Izašli su na toplo jutarnje sunce, Giga veselo lajući i trčeći oko Đoa, a Đo umornog hoda, dok su mu sumorne misli okupirale um. Stigli su ispred parka i Giga je odmah započela svoju stalnu igru: lajanje na djecu koja su se tu igrala i pomalo bojala njenog lajanja. Jedno je dijete počelo uplakano plakati.

- Prestani, Giga - naredi joj Đo, ali je naredba bila mlitava, bez snage i Giga nije poslušala.

Umoran, neispavan, zabrinut za sudbinu sina, Đo je učinio ono što se nikad ne smije učiniti i što zna svaki vlasnik psa. Pozvao je Gigu i kad je ova dotrčala puna povjerenja, a tijelo joj se uvijalo od umiljavanja, crne joj oči vlažno sijale, Đo je van sebe i sasvim nesvjestan da griješi, grubo podigao Gigu zrak, držeći je jednom rukom iza vrata i bacio je ljutito na pošljunčenu stazu.

Giga je zacvilila glasom kakvog Đo još nikada nije čuo i sva ustrašena počela bježati: što dalje i što brže od ljutitog gospodara! To nije njezin Đo! Ne poznaje ovakvog Đoa! Izjurila je na cestu, pojurila prema suprotnoj strani: Đo je otvorio usta namjeravajući je pozvati, ali u tom je trenutku zahvati kamionet i Đo je, skamenjen i posve omamljen od nespavanja, od briga, gledao baš kao u usporenom filmu, kako Giga, to malo i crno i kovrčavo tijelo bjesomučno leti kroz zrak, okrećući se oko sebe i sa treskom, zbog koga je Đo teško uzdahnuo, a djeca, koja su prekinula svoju igru i zapanjena gledala ružan prizor, zavrištala uplašeno, ružnim treskom udara o asfalt, bez glasa, ostaje ležati na sivom asfaltu, a malo joj se tijelo trza u samrtnim mukama.

Đo se u tom trenutku slomio: nemoćno je klonuo, naprosto se skljokao na zemlju, zario lice u šake i plakao: plakao je zbog sina, zbog Gige, zbog svoje ludosti, grubosti, greške, a suze su se slijevale niz njegovo umorno i neispavano lice.

"Copyright © 2005. misko-nearh - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora".


Nema komentara: